ISTINA O HOLESTEROLU: Sve što biste morali znati, ali netko ne želi

ISTINA O HOLESTEROLU: Sve što biste morali znati, ali netko ne želi

Svaka stanica, ne samo ljudska nego i svih životinja, sadrži holesterol. On staničnoj membrani daje čvrstoću i pokretljivost, za razliku od biljnih stanica koje su zbog stanične stjenke krute i nepomične.
Holesterol je nužan i za čitav niz bioloških procesa – bez njega ne bismo mogli sintetizirati vitamin D, važan je antioksidan i hvata slobodne radikale, a žučne soli koje su ključne u razgradnji masti građene su upravo od holesterola. Temeljni je sastojak svih steroidnih hormona (estrogen, testosteron…). 
Holesterol je važan i u obnavljanju stanica, bez obzira na to jesu li oštećene kemijski (toksinima, lošom prehranom…) ili mehanički ( operacijom, udarcima)…
Sve u svemu bez holesterola ne bismo mogli preživjeti.

No zašto je onda na tako zlu glasu?

Najkraći opis holesterola bio bi kako je on sterol – kombinacija lipida i alkohola. Zahvaljući svom “masnom” dijelu lako se veže s nepolarnim organskim molekulama, a zahvaljući alkoholnoj -OH (hidroksilnoj) skupini s polarnim.
Zahvaljući tome, ako određenog holesterola ima previše u krvi, moguće je taloženje na stijenkama arterija.

To znači da postoji “dobar” i “loš” holesterol?

Ni da ni ne.

Masnoće nisu topive u vodi (a time ni krvi) pa ih kroz krv prenose lipoproteini. Upravo prema njima nazvani su “loš” LDL i “dobar” HDL (low densitiy/high density lipoproteins).
LDL holesterol se ponekad “uhvati” u endothelij, unutarnji stijenku arterija. To nije problem, no ponekad LDL oksidira i tada nastaju problemi.
Bijela krvna crnca pokušaju “pojesti” i tako počinje upala te taloženje LDL-holesterola i stanica. Osnovni razlog zašto inače posve bezopasni LDL holesterol oksidira i postaje “zao” su slobodni radikali, toksini i dijelovi raspadajućih stanica.
Ukratko, zdrava LDL čestica je velika i pahuljasta – i kao rezultat toga, teče kroz sistem i nije problematična. Međutim, kada je veličina čestice mala i gusta ona ne teče tako glatko i ima tendenciju da se zaglavi u malim prazninama u arterijama
S druge strane, visoka razina “dobrog” HDL holesterol može biti povezana i s automunim problemima poput hipertireoze.

Što znače brojevi?

Kod mjerenja krvi ističu se tri broja: razina LDL holesterola, HDL holesterola te koncentracija triglicerida. Ukupni holesterol predstavlja zbroj svih vrsta holesterola u krvi . Američka agencija za srce i krvožilne boleti preporučuje da ukupna vrijednost treba biti ispod 200 mg /dl .
Ako je razina iznad 240 mg /dl , tvrde liječnici, veći je i rizik od bolesti srca
Razina HDL holesterola treba biti najmanje 60 mg /dl .
Ako je manje od 40 mg /dl, rizik od krvožilnih bolesti je veći.
Razina LDL holesterola bi trebala biti ispod 130 mg /dl za većinu ljudi , a ispod 100 mg /dl , ako patite od bolesti srca ili dijabetesa .
Trigliceridi su vrsta masnoće koja je vezana za probleme sa srcem . Razina ispod 150 mg/dl je normalna, a ne bi smjela biti viša od 200 mg/dl.

Kampanja protiv holesterola uz onkologiju – najveća prevara 20-tog stoljeća

"Sljedbenici kampanje protiv holesterola su kao tri majmuna iz japanske alegorije koji ne vide, ne čuju i ne govore." Uffe Ravnskov
Jedan od mnogih medicinskih autoriteta koji otvoreno progovara o neutemeljenosti kampanje protiv holestrola je Uffe Ravnskov, doktor medicine i docent iz Lunda (Švedska) koji se preko trideset godina bavi znanstvenim radom na području holesterola i zasićenih masnoća. Objavio je veliki broj znanstvenih radova, od kojih se mnogi mogu pročitati na njegovoj web stranici The Cholesterol Myts (Mitovi o holesterolu).
Objavio je i nekoliko knjiga, koje bi svi stručnjaci trebali pročitati:
The Cholesterol Myths: Exposing the Fallacy That Saturated Fat and Cholesterol Cause Heart Disease (Mitovi o holesterolu: Razotkrivanje zablude da zasićene masti i holesterol izazivaju srčane bolesti) iz 2000.,
Fat and Cholesterol are Good for You (Masnoće i holesterol su zdravi) iz 2009. i Ignore the Awkward: How the Cholesterol Myths Are Kept Alive (Ignoriranje neprijatnog: Kako se mitovi o holesterolu održavaju na životu) iz 2010.
Suština njegovog rada je da nema, niti je ikada bilo, znanstvenih dokaza da su holesterol i zasićene masnoće štetni za zdravlje. Uffe Ravnskov nije jedini koji se bavi ovim pitanjima. Brojni znanstvenici, liječnici i profesori iz raznih dijelova svijeta surađuju između ostalog i kroz udrugu THINCS The International Network of Cholesterol Skeptics (Međunarodna mreža skeptika po pitanju holesterola) kako bi informirali svoje kolege i javnost o tome da hipoteza o holesterolu nije znanstveno utemeljena. Slijede zaključci do kojih su dr. Ravnskov i kolege došli nakon temeljitog pretraživanja znanstvenih radova.
Prema preporukama Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) glavni je argument protiv uporabe zasićenih masnoća to da njihov unos podiže razinu holesterola u krvi. Međutim, desetak kontroliranih studija pokazalo je da čak ni unos zasićenih masnoća koji dva do pet puta nadmašuje granicu koju je uspostavio WHO, uopće nema utjecaja niti na ukupni holesterol niti na LDL kolesterol (tzv. loš holesterol).
Najniža razina holesterola zabilježena je kod afričkog urođeničkog plemena Masai čija se prehrana sastoji 80 do 90% od mesa i mlijeka.
Čak i kada bi zasićene masnoće imale utjecaja na porast razine holesterola, to bi bio sporedan učinak.
Glavno je pitanje da li pretjerana konzumacija zasićenih masnoća izaziva srčano-žilne bolesti, a za to ne postoji nikakav znanstveni dokaz.
Najmanje trideset znanstvenih studija provedenih na više od 300 000 ispitanika pokazale su da pacijenti koji su preboljeli infarkt nisu prehranom uzimali ništa više zasićenih masnoća od zdravih osoba u kontrolnim skupinama.
Najmanje je deset studija pokazalo da su pacijenti koji su imali moždani udar čak jeli manje zasićenih masnoća od zdravih osoba u kontrolnim skupinama.
Osim toga, studije provedene na mrtvim osobama pokazale su da su ljudi koji su jeli minimalne količine zasićenih masti imali začepljenje ili ovapnjenje žila u istoj mjeri kao i oni koji su trošili puno zasićenih masti. Ni jedan kontrolirani klinički pokus nije uspio smanjiti smrtnost od srčano-žilnih bolesti samim smanjenjem unosa zasićenih masnoća kod pacijenata.

Hipoteza da visoki holesterol dovodi do srčanog infarkta nema znanstvene podloge.
Studije na mrtvim osobama pokazale su da su ljudi s niskim holesterolom imali začepljene žile u jednakoj mjeri kao i oni s visokim holesterolom.
Visoki holesterol mogao se pokazati kao faktor rizika kod mladih muškaraca i muškaraca srednje dobi, ali ne u svim studijama, ne kod ženskih osoba i ne kod starijih osoba, a više od 90% infarkta pogađa upravo osobe starije od 65 godina.

Snižavanje holesterola pomoću starijih medicinskih preparata nije uspjelo smanjiti smrtnost od srčanog infarkta.
Noviji preparati, statini, mogu u maloj mjeri sniziti smrtnost, ali samo kod muškaraca s visokim rizikom za srčano-žilne bolesti. Učinak je sporedan i ne ovisi o smanjenju holesterola.
Osim toga, statini imaju mnoge nuspojave, kao što su poteškoće s mišićima, oštećenje jetre, zatajenje bubrega, dijabetes, depresiju, gubitak pamćenja, impotenciju, oštećenja živaca, čak i rak.
Također su otrovni za placentu (posteljicu) i fetus i mogu dovesti do spontanog pobačaja ili teških deformacija.

Kampanja protiv holesterola dovela je do smanjenog unosa zasićenih masnoća i povećanog unosa ugljikohidrata, a istovremeno se proširila epidemija debljine i dijabetesa (šećerne bolesti), danas najozbiljnijih prijetnji zdravlju ljudi u zapadnim zemljama.

Zbog straha od masnoća, medicinski autoriteti preporučuju dijabetičarima prehranu bogatu ugljikohidratima, iako su brojne kontrolirane studije pokazale da je za njih zdravija prehrana bogata masnoćama i siromašna ugljikohidratima.

Kampanja protiv holesterola traje već desetljećima i cijeli svijet je povjerovao u štetnost masnoća i holesterola, usprkos nebrojenim proturječnim rezultatima i nedostatku znanstvene utemeljenosti.
Predvodnici kampanje protiv holesterola jednostavno ignoriraju kontroverzne studije ili ih citiraju tako da se dobije dojam da one podupiru hipotezu o holesterolu, premda nije tako.
Bijelo se prikazuje crnim, zanemaruje se sve što ukazuje na suprotnost, preuveličavaju su beznačajni znanstveni rezultati, zanemaruju i omalovažavaju znanstvenici kritičari a u znanstvenim časopisima objavljuju ispravljeni rezultati studija.
Osim toga, znanstvenici koji su pristalice ove kampanje, mogu računati, najblaže rečeno, na neograničenu financijsku podršku prehrambene i farmaceutske industrije.

Primjedbe

Popularni postovi

Bilo koja medicinska informacija objavljena na ovoj web stranici nije zamjena za informisani medicinski savet i ne biste trebali preduzimati nikakve radnje pre nego što se konsultujete sa zdravstvenim radnikom