ISTINA O MINERALIMA, VITAMINIMA I UMJETNOM GNOJIVU KOLOIDNI ( LIPOSOMALNI ) MINERALI I VITAMINI -TAJNA DUGOG I ZDRAVOG ŽIVOTA

ISTINA O MINERALIMA, VITAMINIMA I UMJETNOM GNOJIVU
KOLOIDNI ( LIPOSOMALNI ) MINERALI I VITAMINI -TAJNA DUGOG I ZDRAVOG ŽIVOTA


Kako se odlučujete što ćete jesti? 

Izgleda da danas većina o tome uopće i ne razmišlja s obzirom na ogroman broj bolesnih ljudi.
Birate li hranu na osnovu ukusa, cijene ili uopće ne birate po tom pitanju?
Ili birate ono što se brže jede i ne traži mnogo vremena za pripremu i sam obrok – takozvani “fast food”.

Na “razvijenom zapadu” (misli se isključivo na ekonomsku razvijenost) odavno važi pravilo da je vrijeme novac, a potreba čovjeka za uzimanjem hrane je samo jedno malo gubljenje vremena. “Fast food” restorani su zato postali kao benzinske pumpe: do njih se dolazi kolima, hrana vam se ubacuje kroz prozor i vozite dalje jedući.
Radni čovjek “razvijenog zapada” je tako postao mašina u koju svakog dana treba što brže sipati “gorivo” i “ulje” kako bi radila dalje.
Za razliku od prave mašine koja se, u slučaju da ne dobija adekvatno gorivo, zaguši i odmah prestane da radi, “humana mašina” ne reagira na isti način.
Ljudski organizam, pošto nije mašina, u slučaju da ne unosi kvalitetno gorivo može još dugo da radi, jer je organizam sposoban da hranjive sastojke uzima iz vlastitih rezervi.
To izgleda kao neka vrsta pozajmice i preraspodjele u okviru samog organizma.
Ali, ukoliko se u dugom vremenskom periodu ova “pozajmica” ne nadoknadi, čitav organizam počinje da slabi i postepeno se raspada.

DA LI JE JE HRANA SVE ŠTO SE JEDE?

Mnoge bolesti koje su se pojavile u posljednjih stotinu godina, i za koje zvanična medicina kaže da im se ne zna uzrok, često su posljedica kronične pothranjenosti i poremećenog metabolizma, a da u to niko ne sumnja jer čovjek djeluje sasvim uhranjeno.
Vjerovali ili ne ova kronična pothranjenost najrasprostranjenija je u ekonomski najrazvijenijim zemljama i manifestira se debljinom.
Njihova debljina je upravo posljedica grozničavog nastojanja organizma da dođe do hranjivih sastojaka koje u njihovim ogromnim stomacima uopće ne može da nađe. I ma koliko se oni hranili i količinski ubacivali hranu u već proširene želuce i crijeva, oni su i dalje gladni.
A, onda im doktori još savjetuju da moraju da oslabe…
Na žalost, mnogi ne znaju da je grupa liječnika u američkom Kongresu još 1936. godine predočila da je "alarmantna činjenica” da ljudska hrana, voće, povrće i usjevi koji se gaje na milionima jutara zemljišta, ne sadrže dovoljne dostatne količine minerala, što ljude kronično čini neuhranjenim, ma koliku količinu hrane unosili u organizam.
Ovaj dokument (zaveden pod brojem 264 na 74 zasjedanju Kongresa) stavljen je, međutim, u arhiv gdje je, sve do nedavno, bio nedostupan javnosti.
Evo što se tu, između ostalog, kaže:
"Laboratorijske analize raznog voća i povrće kao i jaja i mlijeka pokazale su da ove namirnice ne sadrže ni u približnoj mjeri hranjive sastojke koji su se u tim namirnicama nalazili nekoliko generacija prije. Naši preci su tako s manjom količinom hrane unosili sve potrebne sastojke. Tako, na primjer, nutricionisti kažu da je mrkva veoma dobra za vid (sadrži vitamin A), ali oni i ne sumnjaju da onog što u mrkvi po prirodi treba da ima- zapravo ima samo u tragovima.”

"Ni jedan čovjek danas ne može unijeti u svoj organizam dovoljno hranjivih sastojaka jer mu stomak nije tako veliki koliku bi količinu morao da pojede da bi unio ono što mu je neophodno. Zato se mnogi i proširuju u stomaku jer im organizam uporno traži još i još hranjivih tvari i oni jedu i jedu, ali se ne snabdijevaju onim što im je potrebno".

"Čak i dobro balansirana i naizgled potpuno hranjiva prehrana koja sadrži dovoljno kalorija, određene količine aminokiselina, vitamina, minerala, oligo elemenata i td. -nije dovoljna. Jer, mi danas znamo da ona mora da sadrži i jedan broj neophodnih minerala i mineralnih soli".

“Bilo kojim poremećajem ovog balansa , bilo kojim značajnim manjkom jednog ili više elemenata, ma koliko majušni bili, organizam postaje podložniji bolesti i kraće živi. Ovo otkriće je jedno od posljednjih najvažnijih doprinosa nauke problemu humanog zdravlja".

“Imajte na umu”, objašnjavao je dr Northen američkim kongresmenima, “da su minerali vitalni za ljudski metabolizam i zdravlje i da ih nijedna životinja ili biljka ne može priuštiti ukoliko oni nisu prisutni u zemljištu na kome niču i sa koga se hrane.”

“Mi znamo da su vitamini kompleksi kemijskih supstanci koje su neophodne za prehranu i da je svaki od njih važan za normalno funkcioniranje specijalnih tjelesnih struktura te da poremećaj i bolest nastaju od bilo kog vitaminskog nedostatka. Ali, nije baš uvijek shvaćeno da vitamini kontroliraju prisvajanje minerala i da u nedostatku minerala oni nisu funkcionalni. Zbog nedostatka vitamina tjelesni sistem može koristiti neke od minerala, ali nedostatkom minerala, vitamini su beskorisni. Istina je da naša hrana veoma varira u mnogim vrijednostima, a neka uopće nije ni za prehranu”.

Doktor Northen je dalje naveo da neka zemljišta u SAD, čak i kada nisu bila obrađivana, nikada nisu ni bila balansirana u pogledu minerala, ali da o tome niko nije vodio računa, pa je vršena obrada i dobrog i lošeg zemljišta podjednako.
Siromašni europski doseljenici koje je Katolička crkva pokrenula u 18 vijeku na useljavanje u Novi Svijet, navodno otkriven tek s Kolumbom, grozničavo su nastojali da ugrabe što veći komad zemlje u blizini vode.
Sva zemlja je za njih bila “slobodna” (nakon genocida nad starosjediocima) i oni su krčmili šume i prerije nastojeći da što veći posjed uzoru.
Međutim, zbog nedostatka minerala mnogi su imali slab prinos i kržljavu i bolesnu stoku. Oni koji nisu bili u stanju da napuste zemlju ostajali bi ipak na njoj i dalje je bjesomučno obrađujući.
Kapitalizam i grozničavo nastojanje da se ostvari dobit učinili su da je do 1930. godine u SAD zemljište u Oklahomi, Teksasu, Nebraski, Kanzasu i Ajovi bilo potpuno erodirano.
Ali, dok se u suhim biljkama i zakržljalim životinjama iscrpljena zemlja odmah vidi, to nije bio slučaj sa ljudima.
Zemljište u okolini gradića Midwest City izuzetno je siromašno kalcijem. 300 djece u općini je pregledano i blizu 90 % je imalo loše zube, 69 % je pokazivalo oboljenja i nosa i grla, otečene žlijezde uvećane i bolesne krajnike. Više od jedne trećine je imalo oslabljen vid, zakrivljena ramena, krive noge i anemiju.
Neka zaostala djeca su “glupa” samo zato jer im nedostaje cink i magnezij.
Mnoga djeca "intelektualno ometana" imaju grozničavu potrebu da piju mlijeko i jedu sir u ogromnim količinama.
Mnogi poremećaji zbog nedostatka minerala, naučnicima su odavno poznati.
Zna se da miševi kojima se u hrani uskraćuje kalcij zaostaju u razvoju do jedne trećine.
Nedovoljan unos minerala oštećuje im inteligenciju.
Eksperiment je pokazao da se miševi kojima je oduzet u hrani samo jedan mineral teško snalaze u labirintu i ne mogu da nađu izlaz.
Pored toga mijenja im se raspoloženje i postaju veoma ratoborni, pa se pretvaraju u kanibale, napadaju druge miševe u zajednici i proždiru ih.
Ako im se u hranu ponovo vrati kalcij, društvo postaje prijateljsko i vremenom opet svi spavaju mirno na gomili.

Slično se događa sa svakim mineralnim elementom koji igra definitivno ključnu ulogu u hrani. Karakteristika početnih simptoma uslijed mineralnog deficita specifična je kao i kod bolesti sa deficitom vitamina.
"Izvjesna naša stanja više zavise od minerala koje uzimamo nego od kalorija ili vitamina i bez obzira na precizan odnos proteina ili ugljenih hidrata koje uzimamo ", predočio je doktor Northen još 1936.
Dr Harvi V. Vajli je 1906. godine prvi imenovan na čelo američkog Biroa za kemiju. Ovaj biro je kasnije promijenio ime i danas se zove Federalna agencija za hranu i lijekova (FDA). Bez odobrenja ove agencije ništa se ne može staviti u promet. Vajli se još tada žestoko borio da ograniči prekoračenje rafinirane i kemijski obrađene hrane. Kemijske kompanije su grozničavo nastojale da ga izbace iz biroa i to im je uspelo 1912.
Vajlijeva politika je bila da se hrana uzgaja isključivo na prirodno hranjenim podlogama, kako bi sadržavala sve neophodne sastojke. Ali otpor krupnog kapitala je bio ogroman.
Njegova sjećanja i dokumenti koji pokazuju njegovu borbu za zdravu hranu objavljena su u knjizi 1930. nakon što se i tu suočio s teškom opstrukcijom izdavača. Danas je veliki dio ovih knjiga uklonjen iz svih biblioteka u SAD ili je uništen.
Ali, prava “razorna bomba” za ljudsko zdravlje je zapravo “lijek” protiv iscrpljivanja zemljišta.
To su danas nezamjenjiva umjetna gnojiva.

IZUMITELJ SE ODREKAO UMJETNOG GNOJIVA

Izumitelj umjetnog gnojiva je proslavljeni njemački kemičar BARON JUSTUS FON LIBIG (1803-1873). On je 1831. postao prava “kemijska zvijezda” otkrivši kloral i kloroform (koji liječnici koriste kao narkotik). Kasnije je dobio i titulu "oca" organske kemije.

Libig se bavio istraživanjima raznih kemijskih procesa. U fiziologiji životinja počeo je da proučava kemijske i fizičke zakone u održavanju života i zdravlja. Proučavao je vitalne produkte krvi, žuči i urina. Analizirao je sokove iz mesa uspostavljajući kompoziciju kreatina i sarkozina (nitrogene supstance iz mesa i mišića) i proučavao produkte njihovog raspadanja. Klasifikovao je različite članke o hrani u skladu sa specijalnim funkcijama izvedenim u svakoj životinjskoj ekonomiji i razjašnjavao filozofiju kuhanja. I, suprotno mnogim medicinskim mišljenima toga vremena, mislio je da je toplota tijela rezultat procesa sagorjevanja i oksidacije koja se vrši u samom organizmu. Rezultat ovih njegovih studija je bilo pripremanje hrane za djecu od ekstrakta mesa.
Kada je počeo da proučava fiziologiju biljaka, posebno se posvetio poljoprivredi za koju je smatrao da je osnova svake trgovine i industrije, ali koja ne može biti racionalno primjenjiva bez shvaćanja određenih kemijskih principa koji bi je efikasnije vodili.
Ovo je tipičan satanistički način poimanja svijeta, što ne znači da je Libig toga bio svjestan. Satanisti smatraju da priroda nije dovoljno efikasna, te da čovjek može mnogo toga kreirati bolje (i profitabilnije, naravno). Jer Čovjek je, po njima, isto što i Bog.
Tako je 1840. godine u svom radu "Poljoprivreda i fiziologija" Baron Libig odbacio staro shvaćanje da biljke crpe svoje hranjive sastojke iz humusa, već je mislio da uzimaju ugljik i dušik iz ugljiko-dioksida i amonijaka prisutnih u atmosferi, pa se onda ovi sastojci vraćaju u atmosferu procesom truljenja i vrenjem (fermentacijom), koju je smatrao esencijalnim kemijskim procesom u prirodi dok potaša (kalij karbonat), soda (natrij karbonat), kreč, sumpur, fosfor itd... dolaze iz zemljišta.
Ugljiko-dioksid i amonijak ne prouzrokuju iscrpljivanje zemlje, ali mineralni sastojci su ograničeni jer zemljište ne može priuštiti njihove neograničene količine.
Tako bi, po Libigu, glavna briga farmera bila da obnove zemljište onim mineralima za koje se zna da ih usjev najviše sadrži u sebi i koje koristi u svom rastu, a to se nalazi u pepelu usjeva nakon njegovog spaljivanja.
Njegova teorija je tako pokazivala da postoji “zakon minimuma” za đubrenje usjeva i on je smatrao da duši, fosfor i kalij mogu povećati proizvodnju usjeva proporcionalno.
Trebalo je usjeve samo dohraniti sintetički ovim mineralima.
Nakon nekoliko godina promoviranje ove teorije, ona je prihvaćena i sprovedena u praksu i on je pripremio umjetna gnojiva koja sadrže esencijalne minerale zajedno sa malim količinama soli amonijaka.
Prinosi sa primjenom umjetnih gnojiva su zaista bili ogromni i to sa samo tri minerala.
Tako su natrij, fosfor i kalij "dokazali" da su u stanju da naprave sintetičko zemljište "dovoljno" da stimulira rast voća i povrća.
Jedini problem je što su svi ti plodovi bili u ozbiljnom nedostatku tragova minerala, dok neke minerale nisu sadržavali uopće.
A bez svih neophodnih minerala vitamini ne mogu da se “transportiraju”.
Analizirajući ove nesavršene plodove Libig je sa užasom shvatio šta je napravio. Ipak, smogao je hrabrost i zvanično se odrekao svoje teorije i odbacio ideju o mogućem sintetičkom hranjenju usjeva:
“Zgriješio sam prema mudrosti našeg Kreatora i primio kaznu za to. Želio sam da poboljšam Njegov rad, i u svom sljepilu, vjerovao sam da u ovom divnom lancu prirodnih zakona koji povezuje život sa zemljom uvijek je podmlađujući, možda postoji neka veza koja nedostaje i koju sam ja mogao da promijenim - ja, tako mali i slabašan.
Jedino što može opravdati moj pokušaj je okolnost, da je čovjek samo produkt svog vremena, da je on samo u stanju da izbjegne neka obično uvriježena gledišta koja ga snažno tiskaju i tjeraju da prikupi svu svoju snagu i bori se protiv lanaca mnogih takvih grešaka…
Nakon što sam shvatio razlog zašto moja moja gnojiva nisu adekvatna, postao sam osoba koja je dobila novi život.
Svi procesi obrade zemlje, sada su objašnjeni po svojim prirodnim zakonima.
Kada je taj proces sada jasan svima, jedino ostaje pitanje - zašto to nije bilo otkriveno mnogo godina ranije?
Ali, ljudski duh je čudan. Što god mu ne odgovara u njegovom obimu razmišljanja, to za njega i ne postoji”.
Ljudima su zapravo odavno poznati brojni načini da se uspori proces trošenja minerala u zemlji: zelenim gnojivom (ostaci biljaka ili zemljani pokrov od usjeva koji štiti od erozije vjetra, zadržava vlagu i dodaje nitrate u zemljište), slaganjem biljaka i životinjskih otpadaka kako bi se u zemlju ubacio humus, primjena guana (ptičjeg gnojiva bogatog nitratima posebno kod ptica s obala mora) i sl. I Biblija je zapisala da se zemlja svakih sedam godina mora ostaviti da se "odmori".
Na žalost, većina ljudi ovaj pojam vezuje za razne vjerske sekte, mračne rituale na grobovima, nasilje i sadizam. Ali, sve su ovo prazne i izmišljene priče za medije koje treba da skrenu pažnju sa suštine.
A suština je u činjenici da je civilizacija kakvu poznajemo i u kojoj živimo danas nastala u potpunosti na satanističkoj filozofiji i predstavlja produkt satanizma kao vjere.
Ova vjera smatra da je Čovjek Bog na Zemlji koji ima moć da stvara (misli se na brojna tehnička dostignuća) i da prekraja ono što je od prirode stvoreno.
Posljedice su sljedeće: ljudsko stanište kao i moderna filozofija toliko su prekrojeni i odvojeni od prirodnih (božijih zakona) da današnji urbani ljudi teško mogu da prihvate život bez civilizacijskih tekovina; opstanak u prirodi je za urbanog čovjeka danas postao veliki problem - on više i ne zna da se samostalno prehrani; ukoliko bi nedjelju dana bile zatvorene sve pekare i prodavnice hrane u gradovima širom svijeta milioni ljudi bi poludjeli od gladi, pa je život u gradu zapravo postao organizovan i kontroliran kao radni logor koji čovjek ne želi i nije u stanju da napusti;život bez automobila i televizora za mnoge ljude je odavno postao nezamisliv.

Dakle, izvršena je potpuna adaptacija na jedan neprirodan način života, onakav kako ga je osmislio Čovjek, a ne Bog.

Kad se kaže Čovjek, mislim na ljude – bogove organizovane u bratstva i povezane materijalnim interesima. Oni danas čine vrh piramide globalnog korporativnog biznisa koji kontrolira skoro čitavo svjetsko tržište. Formaliziranje ovog poretka se naziva Novi Svjetski Poredak.
Posljedice ovog suštinskog prekrajanja svijeta se logično moraju negdje manifestirati i to je danak koji se u ekonomski najrazvijenijim društvima već plaća: ljudi više ne mogu da žive bez lijekova i liječnika (što također nekim ljudima – bogovima donosi dobit), a živi se sve kraće i uz sve veću potrošnju hrane (što je također dobit za ljude – bogove tj. trgovce hranom).
Umjetno gnojivo je nesumnjivo donijelo veće usjeve, veći prinos i bolju zaradu. Baron Justus fon Libig je namjerno zaboravljan, (o njemu se ne uči u školama), a lažno gnojivo koga se on odrekao, stavljeno je u promet.
Tako su se mnogi poljoprivrednici vođeni propagandom i lošom podukom preorijentirali s prirodnog na umjetna gnojiva.
Znanja o pravom gnojenju zemlje koja su prenošena tisućama godina sa koljena na koljeno, preko noći je promijenjeno.
Vrhunski proizvod nove poljoprivredne filozofije su super fosfati koje mnogi nazivaju “majkom“ svih lažnih gnojiva.
Mineralni deficit je tako postao opća pojava u ekonomski najrazvijenijem svijetu, upravo onom kome današnja proeuropska vlast teži.

I što ćete sada uraditi kada ste ovo pročitali?

Pomišljate da odete u ljekarnu i tražite minerale u tabletama, zer ne? Tipičan satanistički rezon, naravno. Počeli ste da vjerujete da čovjek sve što upropasti može i popraviti , jer čovjek je isto što i bog stvoritelj. Samo treba novac i dobra ljekarna, zar ne?
Ne žurite!
Neće vam poći za rukom da tako lako ubacite zdravlje u organizam. Jednostavno, Kreator nije izmislio ni mineralne tablete, ni ljekarne, ni liječnike da vam zdravlje prodaju. Ono se ne može stvoriti ukoliko ga ne stvori ona ista sila koja je stvorila i samog čovjeka. A čovjek nije sam sebe stvorio.

METALNI MINERALI?

Metalni minerali dolaze od kamenih školjki, kalcij -karbonata, krečnjaka, gline, morskih soli. Previše ovih minerala može imati i toksično djelovanje na organizam, posebno morska sol. Od ovog materijala se spravljaju i mineralni dodaci za ljudsku hranu. Ali, problem je u njihovoj apsorpciji.
Neke životinje mogu ovo lako da apsorbiraju, ali ljudski organizam teško. Razlog je veličina minerala u odnosu na veličinu krvne krvne stanice.

Dakle, da li ste u stanju da progutate cijelu veknu kruha? Ne, ali ga zato nožem siječete i zubima žvačete. Krvna stanica nema nož ni zube, a ipak mora usitniti ovaj ogroman zalogaj što je priličan napor čak i u zdravom organizmu.
Kada se uzimaju vitaminsko-mineralne tablete, metalni minerali i elementi minerala ili njihove soli, u krvi se apsorbira samo 8 do 12 %, dok ostatak jednostavno prođe kroz crijeva.

Da bi riješili ovaj problem, koji im je očigledno bio poznat, farmaceuti su izmislili sedamdesetih godina takozvane “uklještene minerale”: obmotali su ih u amino kiseline i proteine kako bi pomogli krvnoj stanici da ih “proguta”. To je poboljšalo apsorpciju i do 50 %.
Pa kako onda ljudski organizam uopće uzima minerale, pitate se.
Jednostavno - svi minerali u voću i povrću su u koloidnom stanju.
Koloid označava supstancu koja postoji u ekstremno sitnim česticama koje su prisutne u medijima različitih materija. Koloidno stanje je stanje rastvora (minerala ili neke druge supstance, na primjer boje pigmenta) u nekoj otopini, gdje se molekuli te supstance ne razdvajaju u atome kao kod pravog rastvora (natrij -klorida kada su soli razdvojene na atome natrija i klorida) već ostaju grupisani i formiraju solubilne čestice.
S.S. Vojutski , Rus, napisao je 1975. klasičan tekst o koloidnoj kemiji. Vojutski je o otopinama pisao kao “sistemu molekularmog rasturanja” i “heterogenim - raznorodnim visoko raspršenim koloidnim sistemima”.
Upravo koloidi minerala u biljkama ostaju raznorodni (heterogeni), višefazni i nerastvorljivi u različitim koncentracijama koliko god ih je velik broj pa čak i sve čestice u rasponu veličina koloida.
Biljke pretvaraju metalne minerale iz zemlje u ovu formu putem fotosinteze i oni tako postaju dio biljke. Koloidni minerali su u odnosu na one iz školjki kao kada bi ste usporedili jedenje teleće šnicle s hrskavicom. Psi mogu jesti hrskavicu i kosti, ali ljudi ne.
Svaka čestica koloidnog minerala je stotinama puta manja od neorganske mineralne čestice. Koloidi iz biljaka su najmanje čestice materije koje se mogu podeliti a da i dalje imaju sve svoje odlike. Krvna stanica je 7 mikrona.
Kolidna ćestica je 0,01 mikron ili manje i to je 7 tisućiti dio veličine krvne stanice.
To je prava mjera za veličinu zalogaja koju krvna stanica može da proguta.
Da su stvari prirodno dotjerane do savršenstva govori i podatak da su sve čestice koloidnih minerala prirodno negativno naelektrizirane što ih privlači zidovima crijeva koja imaju prirodno pozitivno elektriziranje.
Zbog ovog negativnog naelektriziranja i male težine oni ostaju da lebde u rastvoru i ne rastvaraju se na atome.
Neorganski minerali imaju pozitivno elektriziranje i očito nisu ni predviđeni da se apsorbiraju u ljudskom organizmu. Čak i kada bi ste jeli samu zemlju ne bi ih mogli progutati. Ljudski organizam nije predviđen da apsorbira neorganske materije i to čini zato što je prinuđen i zato što mu to prinosimo.
Pored toga mnogi mogu biti i toksični ukoliko se nagomilaju u tkivu.
Na primjer, jod u koloidnoj formi je jedan od elemenata izuzetno važan za funkcioniranje organizma. Ali, ako bi ste progutali dva -tri zrnca slobodnog joda mogao bi vas ubiti.
Isto je i sa arsenom, olovom, aluminijem i drugim mineralima koji se smatraju toksičnim.
Doktor Cary Rims, poznati biokemičar i biofizičar, otkrio je da koloidi mogu biti tako mali da prolaze kroz staklo.
Ali ni najsitnije nije dovoljno sitno da ne bi bilo složeno. Čak i ove sićušne čestice imaju oko sebe mali “sunčev sistem”, pa tako oko jedne čestice može da kruži još njih nekoliko od različitih minerala.
Praktično oni povlače jedni druge.
Doktor Rims je otkrio da ljudski organizam zahtjeva 84 od 106 poznatih elemenata da bi bio optimalno zdrav. To je daleko više nego što se zvanično proglašava.
U Juti (SAD) u jednom napuštenom rudniku je navodno jedan lokalni rendžer 1925. otkrio velike količine nataloženih vlažnih fosila koji sadrže očuvane minerale u koloidnom stanju i koji se danas ispiraju vodom i prodaju na tržištu kao dodatak hrani. Tu se nalazi otkriveno preko 65 različitih minerala i tragova minerala.
Dakle, samo biljke mogu uzimati neorganske sastojke iz zemlje i praviti od njih živu organsku materiju koju mi jedemo. Životinje su tu da zemlju konstantno gnoje.
Jasno je da je Bog stvarao po slijedećem redoslijedu i hijerarhiji koja počinje na zemlji: zemlja, biljke, životinje , pa ljudi. Satanizam nas uči obrnuto: ljudi, životinje, biljke.
Bolesno zemljište znači bolesne biljke, bolesne životinje, bolesni ljudi.
Jedan poznati američki autoritet za prehranu nedavno je rekao: jedini siguran način da se okonča prijemčivost infekcija je snabdijevanje kroz hranu balansa željeza, bakra i drugih metala.
Organizam snabdjeven s adekvatnom hranom ili još bolje, ako toga ima i previše, od svih potrebnih minerala može također koristiti te elemente za proizvodnju imuniteta od infekcija, i to daleko više bilo čega što smo u stanju da proizvedemo umjetnom metodom imunizacije.
Ne možete popraviti stanje neuhranjenosti korištenjem patentiranih lijekova.
Pretpostavimo tako da je neki organizam dugo deficitaran sa bakrom ili još mnogim drugim mineralima. U takav organizam (po slovu zakona) ubrizga se obavezno neka vakcina. Što će raditi imuni sistem sa već izgladnjelim krvnim stanicama? Da li će grozničavo početi da jede sam sebe(kao miševi kanibali) i to tako što će napasti vlastiti centralni nervni sistem i pojesti mijelinski omotač nervnih stanica.
Za formiranje mijelinskog omotača neophodan je najviše bakar kao dobar provodnik struje.
Ovakvo ponašanje imunog sistema karakteristično je za bolest koja je danas sve rasprostranjenija u modernom svijetu, a to je multipla skleroza. Da li je uzročnik ove bolesti možda mineralni deficit?
Ostavljam ovo liječnicima konvencionalne medicine da razmišljaju.
Danas, u 21. stoljeću nauka je otišla ipak nešto dalje i shvatila da minerali i vitamini da bi imali potpunu iskoristivost moraju biti u liposomalnom obliku.
Ima sve vise tvrtki koje se bave upravo proizvodnjom dodatak prehrani u liposomalnom obliku.
Preteča toga je bila dr.Johanna Budwig koja je to shvatila i pisala radove o tome prije 60 i više godina.

Primjedbe

Popularni postovi

Bilo koja medicinska informacija objavljena na ovoj web stranici nije zamjena za informisani medicinski savet i ne biste trebali preduzimati nikakve radnje pre nego što se konsultujete sa zdravstvenim radnikom