ŠEĆER HRANI RAK

„Stanice raka pokazuju od 5 do 18 puta veći unos glukoze u usporedbi sa zdravim stanicama.“, Demetrakopoulus, GE, Cancer Research, vol.42, str.756S, 1982.


„Šećer je najopasniji prehrambeni proizvod u Američkoj prehrani.“, Dr.sc. Linus Pauling, dvostruki nobelovac



ŠTA SLIJEDI?

Stanice raka hrane se gotovo isključivo šećerom. Možete usporiti rast tumora na način da:

Držite se prehrane koja snižava šećer u krvi i crijevima

Vježbajte kako biste potrošili suvišnu glukozu iz krvi

Uzimajte dodatke kao što je krom, CLA i gymnema silvestre (lat.)

Uzimajte lijekove, ako je potrebno, za bolju kontrolu dijabetesa (npr. Metformin)


Amerikanci godišnje konzumiraju 55 kg rafiniranog šećera, većinom u obliku saharoze (bijeli šećer) i kukuruznog sirupa. 

Naše incidencije pretilosti, dijabetesa i mnogih vrsta raka su se povećale paralelno s porastom unosa šećera. 

Godišnje konzumiramo 57 milijuna hektolitara slatkih pića, 2,7 milijardi Krispy Creme-a i 500 milijuna Twinkies-a (slatkiši). 

Naša glad za šećerom se može usporediti sa kolibrićem koji cijeli dan siše slatku hranu.

Problem je u tome što mi ne vježbamo koliko i kolibrići. 

Posebno područje na našem jeziku je ekskluzivno rezervirano za pronalaženje i cijenjenje slatke hrane. 

To ima smisla. 

Veće su šanse da je slatka hrana bogata ugljikohidratima i manje je vjerojatno da je otrovna kao neke gorke biljke. 

Naši preci lovci-sakupljači su bili pod pritiskom naći slatku hranu, stoga su njihova tijela bila prisiljena proizvoditi glukozu od proteina u tijelu. 

Međutim, kad je čovječanstvo razvilo tehnologije za uzgoj i koncentriranje rafiniranog šećera u nezamislivim količinama, ta naša želja za slatkim je postala naš neprijatelj iznutra. 

Ta želja za slatkim nas vodi do sve većeg i većeg uzimanja šećera, kao što moljca privlači plamen.

Dramatično smanjite unos svih zaslađivača, kaloričnih i ne kaloričnih. 

Na taj način ćete početi osjećati okus hrane i polako ćete gubiti želju za slatkim. 

Kada smanjite unos kaloričnih šećera sa sadašnjih prosječnih 55 kg godišnje po osobi na razumnih 9 kg godišnje i kada iz prehrane uklonite sav aspartam, odaberite sa liste preporučenih zaslađivača dolje navedene.


Veza šećera i raka

Tumori su primarno metabolizatori glukoze što znači da se hrane šećerom 

Prosječni zapadnjak konzumira 20% kalorija iz rafiniranog bijelog šećera. 

To je izrazito nezdravo. 

Rafinirani šećer je više droga nego hrana. 

Također pokazujemo slabu toleranciju na glukozu zbog stresa, pretilosti, niskog unosa kroma i vlakana te sjedećeg stila života. 

Glukoza u krvi načelno hrani mozak i druge organe ovisne o glukozi, pružajući i gorivo za pokrete mišića. 

Kada sjedimo cijeli dan šećer u našoj krvi je kao tinejdžer koji nema što raditi – problemi se moraju dogoditi.

Povišena razina šećera u krvi će „štaviti“ proteine (glikolizacija) što umanjuje sposobnost imunosnih stanica i crvenih krvnih stanica u obavljanju njihova posla. 

Povišen šećer u krvi na nekoliko načina potiče rak:

Suvremeni ljudi nisu građeni da bi izdržali surovost mnogih aspekata modernog života. Postajemo gluhi zbog zagađenja bukom. Isto se događa sa šećerom. 

Naša tijela nisu građena kako bi izdržala konstantni protok jednostavnih šećera koji ulaze u naš krvotok. 

Kada bismo bili aktivni i sagorijevali taj šećer vježbom, bilo bi manje posljedica...

Povišenja glukoze u krvi stvaraju korespondirajuća povišenja inzulina što zatim tjera produkciju prostaglandina prema imuno supresivnim PGE-2 koji povećava ljepljivost. 

Dok riblje ulje (EPA) i ulje boražine (GLA) imaju povoljan učinak na rak, ove moćne masne kiseline neutralizirane su kada se razine glukoze u krvi održavaju visokima.

Stanice raka izravno se hrane glukozom iz krvi kao fermentirajući gljivični organizmi.

Podizanje razine glukoze u krvi kod pacijenta oboljelog od raka je poput bacanja benzina na tinjajuću vatru.

Podizanje razine glukoze u krvi potiskuje imunosni sustav.

Stanice raka primarno koriste glukozu kao gorivo s laktičnom kiselinom kao nusproduktom, stvarajući tako sniženi pH, umor (nakupljanje laktične kiseline) i uvećanu jetru (gdje se laktična kiselina transformira u piruvat u Corijevom ciklusu).

Ovaj neučinkoviti put za metabolizam energije daje samo 5% ATP energije dostupne u hrani što je jedan od razloga zašto 40% pacijenata oboljelih od raka umire od pothranjenosti ili kaheksije.

Terapije raka trebaju regulirati razine glukoze u krvi putem prehrane, dopune prehrani, enteralnih i parenteralnih intervencija za pacijente s kaheksijom, lijekovima, vježbom, postepenim gubitkom viška kilograma, smanjenjem stresa, itd. 

Uloga glukoze u rastu i metastaziranju stanica raka može biti iskorištena kako bi se pomoglo pacijentu oboljelom od raka terapijama kao što su:

Program prehrane sačinjen uzimajući u obzir glikemički indeks kako bi se regulirao porast glukoze u krvi i stoga selektivno izgladnjujući stanice raka.

Potpunom parenteralnom prehranom niske glukoze

Procjenama napredovanja tumora putem PET-a

Korištenjem hidrazin sulfata kako bi se onemogućila glukoneogeneza kod stanica raka

Ekstrakt avokada (manoheptuloza) koji onemogućuje unos glukoze za stanice raka

Sistemska terapija raka u više koraka daje glukozu pacijentima oboljelim od raka da bi se potaknuo rast tumora, zatim koristi hipertermiju kako bi selektivno uništila tumorsko tkivo

U svjetski poznatoj bolnici za liječenje raka Sloan-Kettering u New Yorku, istraživači su otkrili da tumori kao žedne spužve uvlače radioaktivno označeni vitamin C jer su stanice raka „mislile“ da dobijaju svoje omiljeno gorivo glukozu koja je po kemijskoj strukturi gotovo identična natrij ascorbatu ( vitaminu C ).

U međuvremenu, na drugoj strani svijeta u modernoj klinici u Njemačkoj onkolozi su pacijentima oboljelim od raka davali glukozu da bi potaknuli rast tumora, zatim ga opalili s intenzivnom kemoterapijom, radijacijom ili hipertermijom. 

Njihovi rezultati udvostručili su stope preživljavanja od 5 godina za pacijente koje prolaze sistemsku terapiju raka u više koraka. 

Istraživači na Harvardskom sveučilištu su razvili posebnu formulu potpune parenteralne prehrane za pacijente oboljele od raka koja sadrži mnogo manje šećera (glukoze) i više proteina i masnoća. 

Rezultat ove formule „specifične za bolest“ za gladujuće pacijente oboljele od raka je nahraniti imunosni sustav, ali ne i rak. 

U većini većih bolnica za liječenje raka diljem svijeta onkolozi koriste 2 milijuna dolara vrijedan uređaj, zvan PET sken, (pozitronska emisijska tomografija) koji otkriva rak tražeći žarišta stanica koje se hrane šećerom u tijelu. 

Svi ovi znanstvenici svjetskog ranga koriste isti princip: 

šećer hrani rak. 

Kada snizimo glukozu u krvi, možemo usporiti rast raka.

Primjedbe

Popularni postovi

Bilo koja medicinska informacija objavljena na ovoj web stranici nije zamjena za informisani medicinski savet i ne biste trebali preduzimati nikakve radnje pre nego što se konsultujete sa zdravstvenim radnikom