G L U T E N – UZROK MNOGIH ZDRAVSTVENIH PROBLEMA

G L U T E N – UZROK MNOGIH ZDRAVSTVENIH PROBLEMA


Gluten (ljepilo – glue) - mješavina biljnih bjelančevina prolamina i glutelina. 
U pšenici, prolaminski dio bjelančevine je gliadin, a glutelinski dio je glutenin. U drugim se žitaricama nalaze druge vrste prolamina i glutelina, odnosno različite kombinacije glutena i njegovih komponenti. 
Pod pojmom gluten misli se na bjelančevine iz pšenice, pira, raži i ječma.


PROBLEMI S GLUTENOM

Najpoznatiji oblik nepodnošenja glutena je celijakija, autoimuna bolest u kojoj dolazi do uništavanja crijevnih resica, radi čega se smanjuje apsorpcija nutrijenata u tankom crijevu, što dovodi do nedostatka hranjivih tvari u organizmu.
Najčešći simptomi su bolovi u trbuhu, proljev, naglo mršavljenje, umor, nedostatak energije i anemija, ali simptomi mogu biti i mnogi drugi.
Drugi oblik nepodnošenja glutena je alergija na pšenicu koja podrazumijeva klasične simptome kao što su kožne, respiratorne i gastrointestinalne reakcije na proteine iz pšenice.
Otkriveno je 27 potencijalnih alergena u pšenici.
Osim celijakije i alergije na pšenicu, sve je učestaliji problem pod nazivom necelijakijska osjetljivost na gluten (nonceliac gluten sensitivity) koja uslijed oštećenja probavnog trakta (intestinalne propusnosti) dovodi do autoimunih bolesti, kao što su na primjer dijabetes tipa 1, lupus, hashimoto, psorijaza i mnoge druge.
Donedavno ova bolest nije uopće imala klinički naziv i u medicini je bila potpuno zanemarena, unatoč tome što je prisutna kod vrlo velikog broja ljudi. Ima sve više znanstvene literature o necelijakijskoj osjetljivosti na gluten ali većina liječnika to još uvijek ne prepoznaje niti priznaje, ako nije dijagnosticirana celijakija ili alergija na pšenicu.
Za autoimune bolesti kažu da im se ne zna uzrok, iako nova znanstvena istraživanja sve više rasvjetljavaju uzroke autoimuih bolesti.
To je zato što je moderna medicina isključivo orijentirana na liječenje simptoma pojedinih bolesti, a ne na otkrivanje njihovih uzroka. Kemijski lijekovi samo prikrivaju simptome bolesti, a ne liječe njihov uzrok koji najčešće ostaje neotkriven.
Na ovaj način ne može doći do ozdravljenja i čovjek se pretvara u doživotnog pacijenta i redovnog potrošača lijekova i usprkos rastućoj proizvodnji i potrošnji lijekova, ljudi ipak nisu zdraviji već su samo postali ovisnici o tim lijekovima.

Farmacetska industrija je jedna od četiri najprofitabilnije industrije u svijetu, uz drogu, oružje i pornografiju, s najvećim obrtajem novca koji se broji u stotinama milijardi dolara godišnje.
Ona se temelji na logici profita, pa joj ne odgovara da se ljudi okreću jednostavnim i jeftinim rješenjima svojih tegoba, kao što su promjena prehrambenih navika ili dodaci prehrani.

Mnogi liječnici, uglavnom funkcionalne medicine (funkcionalna medicina je napredni oblik medicine koji se ne fokusira na simptome, već traži uzroke kroničnih bolesti i na pacijenta gleda kao na cjelinu – interakciju između genetike, okruženja i načina života svakog pojedinca ), smatraju da ljudsko tijelo nije u stanju probaviti gluten.
Gluten je protein, a proteini su građeni kao dugački lanci sastavljeni od pojedinačnih karika – aminokiselina.
Proteini se u probavnom sustavu razgrađuju, prvo uz pomoć želučane kiseline (HCl) na kraće lance – peptide, a zatim uz pomoć enzima i na pojedinačne karike – aminokiseline. Aminokiseline se tada apsorbiraju u naš krvotok gdje se onda transportiraju tamo gdje su potrebne za izgradnju novih tkiva – mišića, hormona itd.
Problem s glutenom je taj što ljudsko tijelo nema enzime potrebne za razgradnju ili ”cijepanje” lanaca glutena na pojedinačne aminokiseline. Kada takav, nerazgrađen ili djelomično razgrađen protein dospije u krvotok, naš imunološki sustav ga ne prepoznaje kao hranjivu tvar, već ga identificira kao strano tijelo i uključuje alarm – aktivira se napad na to strano tijelo, odnosno stvaranje antitijela.
Kad se jednom stvore antitijela na gluten, tijelo je senzibilizirano tako da svaki put kad gluten dospije u naš probavni sustav dolazi do imunološkog odgovora: tijelo ga opet prepoznaje kao nešto strano i aktivira se napad imunološkog sustava.

To se događa svaki put kad pojedemo i najmanju količinu glutena, a to je približno 3 do 6 puta dnevno ako nam se prehrana temelji na žitaricama.

Zapravo, imunološki sustav je upravo tako dizajniran, da nas štiti tako što uz pomoć antitijela uništava ili neutralizira antigene – nepoznate supstance koje su štetne za naš organizam, bilo da su to bakterije, toksini ili nešto treće.

No, problem je u sljedećem: proteini glutena slični su našim vlastitim proteinima, onima od kojih je građeno naše vlastito tkivo – organi, živci, žlijezde, koža itd. Antitijela koja imaju zadatak uništiti gluten nisu selektivna, već automatski uništavaju i naše vlastito tkivo, ne prepoznajući koji su proteini strani, a koji vlastiti i to je proces koji se naziva molekularna mimikrija, a antitijela koja uništavaju tkivo vlastitog organizma nazivaju se autoantitijela. Na taj način osjetljivost na gluten može pokrenuti kaskadu lančano povezanih reakcija koje dovode do autoimunih bolesti, i to ne samo u probavnom traktu, već i cijelom tijelu.
Jedan od vodećih svjetskih znanstvenika na području istraživanja osjetljivosti na gluten je doktor Alessio Fasano (University of Maryland Center for Celiac Research) i on je otkrio da gluten izaziva propusnost crijeva jer potiče proizvodnju ZONULINA, koji je regulator funkcije intestinalne (crijevne) barijere. Propusnost crijeva (intestinal permeability) znači da se stanice crijevnog zida razmiču i prostor između njih proširuje.
Crijevni zid je barijera između vanjskog svijeta (svega što unosimo hranom u sebe) i unutrašnjosti organizma i kroz tu barijeru smiju proći samo nutrijenti i elektroliti i ništa drugo. Velike molekule nerazgrađene hrane i toksini ostaju unutar crijeva i na koncu se izlučuju van stolicom – ako crijeva nisu propusna, a zonulin djeluje na stanice crijevnog zida tako da se one razmiču, odnosno više nisu onako tijesno priljubljene kako bi trebale biti i na taj način dolazi do propusnosti crijeva. Propusnost crijeva znači da je crijevna barijera popustila, da su ”vrata” između crijeva i krvotoka otvorena, što omogućava da gluten, lektini, kao i drugi nerazgrađeni i djelomično razgrađeni proteini i toksini, prolaze u krvotok. S obzirom da su samo osnovne molekule proteina (aminokiseline) predviđene da prođu u krvotok, naš imunološki sustav te nerazgrađene proteine prepoznaje kao strano tijelo, što alarmira autoimunološki odgovor. Stručnjaci za autoimune bolesti se slažu da je preduvjet za pojavu neke autoimune bolest upravo – intestinalna propusnost.

Ukratko, GLUTEN izaziva proizvodnju ZONULINA koji djeluje na crijeva da postanu propusna, a propusna crijeva dovode do autoimunih bolesti.

CELIJAKIJA

Celijakija nije jedini oblik osjetljivosti na gluten.
Celijakija je autoimuna bolest u kojoj antitijela na gluten napadaju stanice crijevne stjenke i crijevnih resica pa dolazi do njihovog uništavanja (atrofije vilija) što onemogućuje apsorpciju hranjivih tvari iz hrane koja se inače normalno odvija preko crijevnih resica.
Kod celijakije će pretrage pokazati antitijela na gliadin a biopsija će pokazati oštećenje crijevne sluznice i resica. Ako pretrage ovo ne pokažu, neće biti dijagnosticirana celijakija i time priča o glutenu između pacijenta i liječnika završava.
Test na antitijela često može biti lažno negativan, pa se događa da čak i u slučaju potpuno razvijene celijakije, do njenog dijagnosticiranja prođe i više godina dok se biopsijom crijeva ne otkriju potpuno uništene crijevne resice.

Osjetljivost na gluten ne dovodi obavezno do uništavanja crijevne stjenke i crijevnih resica, barem ne u tolikoj mjeri kao kod dijagnosticirane celijakije, ali često dolazi do postupnog uništavanja drugih tkiva, organa, hormona, žlijezda ili živaca u organizmu.
To je onda necelijakijska osjetjivost na gluten koja često uzrokuje brojne autoimune bolesti koje liječnici uopće ne povezuju s glutenom.
Smatra se da na jednu dijagnosticiranu celijakiju postoji još devet slučajeva neotkrivene osjetljivosti na gluten.
Postoje različiti stupnjevi osjetljivosti na gluten, a čak i najblaži oblici uzrokuju kronične tegobe i bolesti koje najčešće nikada ne budu dijagnosticirane.
Najčešći probavni simptomi su bolovi u trbuhu, nadutost, proljev, zatvor, plinovi, grčevi i slično.
Čak i kod pacijenata s kroničnim bolestima probavnog sustava, npr. kao što su Crohnova bolesti, ulcerozni kolitis ili sindrom iritabilnog crijeva (IBS), rijetko se posumnja na osjetljivost na gluten.
Osjetljivost na gluten nije ograničena samo na probavne smetnje i crijevne bolesti. Antitijela na gluten mogu prouzročiti uništavanje u bilo kojem dijelu tijela, ovisno o tome gdje nam je ”slaba karika” – gdje imamo genetsku predispoziciju za razvoj bolesti. Ako antitijela na gluten napadaju i uništavaju stanice gušterače koje proizvode inzulin, dolazi do dijabetesa tip 1. Imunološki sustav često napada i uništava tiroidne stanice jer proteini na površini tih stanica nalikuju na proteine glutena – to je Hashimotov tireoiditis. Često autoimune bolesti idu zajedno, primjerice dijabetičari tipa 1 često imaju i celijakiju. Ili, osobe uz reumatoidni artritis istodobno dobiju i lupus. Ili imaju hashimoto i psorijazu.

Oko 30% pacijenata koji imaju jednu autoimunu bolesti, imaju tendenciju da razviju dodatne autoimune bolesti. Kombinacija od tri autoimune bolesti kod jeden osobe se definira kao Multiple autoimmune syndrome (MAS).

Dr Mark Hyman, predsjednik uprave Instituta za funkcionalnu medicu, kaže da su studije pokazale 55 bolesti koje mogu biti uzrokovane osjetljivošću na gluten.
To su između ostalih osteoporoza, sindrom iritabilnog crijeva, upalne bolesti crijeva, anemija, rak, čirevi, reumatoidni artritis, lupus, dijabetes, multipla skleroza, psorijaza, ekcem, sindrom kroničnog umora, neplodnost, bolesti štitnjače i skoro sve druge autoimune bolesti. Gluten se povezuje i sa psihijatrijskim i neurološkim bolestima kao što su anksioznost, depresija, shizofrenija, demencija, migrena, epilepsija i neuropatija (oštećenja živaca). Povezuje i s autizmom što je danas sve češća pojava.

PRVO RJEŠENJE I SPAS – PROMJENA PREHRANE

Postoji mnoštvo znanstvenih istraživanja koja pokazuju vezu između osjetljivosti na gluten i cijelog niza autoimunih bolesti, u kliničkoj praksi to najčešće nije poznato niti priznato.
Ako se pitate zašto nije priznato, pa ne treba biti mnogo pametan pa zaključiti da bi medicinskoj struci i njihovim patronima farmacutskim kartelima izbilo velike novce iz džepa koje zarade na prodaji imunosupresiva kad bi se javno priznala uska veza između osjetljivosti na gluten i autoimunih bolesti.
Bolesti se tretiraju tako da se tretiraju simptomi, a ne uzrok. Nije uzrok svim autoimunim bolestima gluten, ali je on svakako jedan od problema..
Ali, ukoliko imate neku kroničnu ili autoimunu bolest ili druge zdravstvene tegobe, bez obzira na sve zatražite od svog liječnika da vas testira na gluten, pa tako možda otkrijete što je pravi uzrok vaših zdravstvenih problema.

Pripremite se na to da vam u velikom broju slučajeva liječnik neće dijagnosticirati osjetljivost na gluten bez pozitivnog nalaza biopsije crijeva, koja pokazuje oštećenje crijevne stjenke i atrofiju vilija, odnosno celijakiju.
Međutim, krvni test koji pokazuje povišena antitijela na gluten pokazuje da je u pitanju osjetljivost na gluten, što može značiti da se u tijelu događa autoimuni proces.

Nažalost, na primitivnom Balkanu, testovi nisu dovoljno razvijeni jer pokazuju samo jednu ili dvije vrste antitijela i to samo na gliadin, pa će često pokazati lažno negativan rezultat.
U svijetu postoje puno razvijeniji testovi, npr Cyrex laboratorij u SAD testira 24 različite komponente iz pšenice i drugih glutenskih žitarica.

Što onda onda učini?

Možete se testirati sami.

Kod osoba s autoimunim bolestima koje su osjetljive na gluten, izbacivanjem glutena iz prehrane prestaje autoimunološko uništavanje tkiva, smanjuju se antitijela i simptomi nestaju. ELIMINACIJSKA – PROVOKACIJSKA dijeta je najbolji test koji možete učiniti – dobra stara metoda ”vlastite kože”. To znači izbaciti iz prehrane ono na što sumnjate da vam smeta (u ovom slučaju gluten, ali to možete učiniti i sa drugim namirnicama) na neko vrijeme, najmanje mjesec dana a bolje i duže. Ako u tom periodu dođe do poboljšanja vašeg zdravlja odnosno do povlačenja simptoma koji su vas mučili, učinili ste polovicu posla – eliminacijski dio.

Sad još napravite – provokacijski dio.
To znači ponovo početi jesti tu namirnicu koju ste izbacili i pratiti reakciju svog tijela. Ako dođe do pogoršanja, tj vrate vam se stari simptomi, tada znate da ste zaista osjetljivi na gluten i da ga morate trajno izbaciti iz prehrane.
Mnogi ljudi izbace gluten iz prehrane i ne bude im bolje, pa zaključe da gluten kod njih nije problem
Greška.
Gluten u najvećem broju slučajeva jeste problem, ali treba biti dosljedan sa eliminacijskom dijetom.
Ne možete djelomično biti na bezglutenskoj dijeti, jer tako nećete napraviti ništa.
Potrebno je par mjeseci da se tijelo potpuno očisti o glutena, pa ako ”povremeno” pojedete komadić kruha ili kolača, nećete postići rezutate.
Treba voditi računa i o skrivenom glutenu koji se nalazi u velikom broju industrijskih namirnica, kao npr u gotovim juhama, umacima i td. Gluten se masovno koristi u industriji kao sredstvo vezivanja i zgušnjavanja i čest je sastojak u lancima brze hrane koji ga miješaju sa mesnim sastojcima da bi smanjili troškove.
Što je hrana jeftinija, to je veća mogućnost da sadrži gluten. Gluten se može nalaziti čak i u ruževima za usne, na poštanskim markicama i kovertama za pismo (ljepljivi dio kojeg poližemo da bismo zalijepili kovertu ili markicu) i čest je sastojak u vitaminima i drugim dodacima prehrani. Zato je najbolje ne oslanjati se na nikakve prerađevine već kupovati čiste namirnice i sami pripremati svoju hranu.

Osim toga, treba voditi računa da i bezglutenske žitarice sadrže proteine slične glutenu, na koje možda reagirate.
Zato je najbolje izbaciti sve žitarice, kako glutenske (pšenica, pir, raž, ječam, kamut) tako i one bezglutenske (riža, kukuruz, proso, zob) pa čak i pseudožitarice (heljda, amaranth i quinoa). Nakon povlačenja simptoma, možete, ako baš želite, postepeno pokušavati uvoditi jednu po jednu bezglutensku žitaricu da biste otkrili na koju reagirate a na koju ne.
Kod osoba koje nisu osjetljive na gluten, radi se o tome da ga jednostavno bolje podnose ili ga manje ili rjeđe jedu, što izaziva manje problema. No, smatra se da gluten uvijek i kod svih ipak izaziva neki stupanj aktivacije imunološkog sustava te time izaziva upalni proces. Osjetljivost na gluten je još jedno objašnjenje zašto se toliki broj ljudi koji su prešli na Paleo prehranu ili LCHF – prehranu bez žitarica – odjednom puno bolje osjećaju, a mnogi prijavljuju kako im se popravlja i stanje raznih kroničnih bolesti.

Morate upamtiti da nije neobično da je tako mnogo ljudi osjetljivo na gluten, jer žitarice uopće NISU izvorna čovjekova hrana na koju smo genetski prilagođeni.
Mnogi će reći da su ljudi i prije također jeli žitarice, a ipak nisu toliko obolijevali od ovih modernih bolesti.
To je istina, ali nikad se prije žitarice nisu jele u tolikim količinama kao danas, a brašno nije bilo toliko manipulirano kao današnje koje sadrži još veći udio glutena da bi tijesto i kruhovi bili lakši za obradu.

Tradicionalni narodi uvijek su namakali i fermentirali žitarice pa su one tako bile lakše za probavu i razgradnju, a moderna prehrana se temelji na hibridiziranim i kemijski manipuliranim, nepravilno pripremljenim žitaricama.

ZATO, NE PITAJTE OTKUDA SE POJAVILA BOLEST, A ŽIVITE I HRANITE SE "ZDRAVO".
UKOLIKO REDOVITO KONZUMIRATE MLIJEČNE PROIZVODE ( KAZEIN ) I PEKARSKE PROIZVODE SADA ZNATE ŠTO JE UZROK.
MNOGIMA NEĆE ODGOVARATI OVA ISTINA, NI MENI NAŽALOST JEL VOLIM BAŠ MLIJEČNE I PEKARSKE PROIZVODE, ALI OVO JE DOKAZANA ISTINA PA TKO KAKO ODLUČI.
JA OSOBNO SMATRAM DA JE BOLEST LUKSUZ KOJI SI NE MOGU DOZVOLITI I NASTOJIM KOLIKO GOD MOGU DA SMANJIM KONZUMACIJU ISTIH, ALI BAR JEDNOM U 10-tak DANA IH KONZUMIRAM KOLIKO GOD ŽELIM. OD TOGA SIGURNO NEĆE DOĆI DO ZDRAVSTVENIH PROBLEMA.
PROBAJTE I VI TAKO...

Primjedbe

Popularni postovi

Bilo koja medicinska informacija objavljena na ovoj web stranici nije zamjena za informisani medicinski savet i ne biste trebali preduzimati nikakve radnje pre nego što se konsultujete sa zdravstvenim radnikom