SKRIVENA POVIJEST: UŽASI VAKCINACIJE!

 SKRIVENA POVIJEST: UŽASI VAKCINACIJE!


Što je sakrila povijest medicine?

Da su vakcine prenosioci najtežih zaraznih bolesti kod ljudi i životinja, tvrdili su pojedini američki liječnici još početkom 20. stoljeća. Tada je u SAD osnovana i Nacionalna liga protiv vakcinacije koja je u velikoj peticiji od predsjednika Wudro Wilsona 1919. tražila da se obavezna vakcinacija za vojnike stavi van zakona. Šokantni podaci o vakcinama, tada predočeni američkom predsjedniku i Kongresu, objavljeni su 1920. u jednoj knjizi koja je decenijama bila negdje "zaturena"
Suvremenom medicinom nakon Drugog svjetskog rata dominira samo jedna medicinska škola (alopatska, koja kaže "klin se klinom izbija"), i ona prihvata postojanje poznatih zaraznih bolesti kao jedan prirodan fenomen koji se događa s vremena na vrijeme.

Najefikasnijim sredstvom za sprječavanje infektivnih bolesti ova škola, koja je i osnivač Svjetske zdravstvene organizacije, proglasila je vakcinaciju, tj. preventivno trovanje krvi bolesnim klicama.
Malo liječnika danas u svijetu zna kako su se njihove kolege u SAD početkom 20. vijeka žestoko borile protiv ovakvog načina "liječenja", vođeni znanjem iz više medicinskih škola. Za mnoge od njih tada je i sama pomisao na to da se neka bolest može spriječiti upravo njenim širenjem - bila sumanuta. Posebno im je bilo neprihvatljivo miješanje inficirane krvi između ljudi i životinja.
Kako se ova barbarska i sumanuta ideja masovnog trovanja vremenom uvukla u suvremenu medicinsku školu i praksu i pomračila svaki zdrav razum o tome što je ljudski organizam, što život, a što trovanje i ubijanje - svakako mora biti tema za razmišljanje svakog čestitog liječnika koji ima snage da misli svojom glavom.
Peticija koja je 1919. godine upućena američkom predsjedniku kao vrhovnom komandantu svih komandi američke vojske traži da se obavezna vakcinacija u vojsci ukine jer je opasna, neprirodna, barbarska i u potpunoj suprotnosti s američkim ustavom i njegovim temeljnim načelima o slobodi svih građana i njihovom pravu na zdravlje.

Ogromna dokumentacija o tome što su vakcine i kakve efekte izazivaju kod ljudi i životinja objavljena je u knjizi „Horrors of Vaccination“, izdatoj u SAD 1920. Dokumentaciju je kao zastupnik potpisnika Peticije prikupio dr.Chez M. Higins ispred velikog broja strukovnih i građanskih organizacija i udruženja i proslijedio američkom predsjedniku i Kongresu.
Po bibliotekarskom kartonu iz Line Medical Library vidi se da je knjiga posljednji put bila na čitanju u veljači 1962. i svibnju 1965. Nakon toga je "nestala". Prije 15-tak godina neko ju je otkrio i dosjetio se da je kopira i stavi na Internet. Dokumenta i tvrdnje iznijete u njoj savršeno pokazuju kako su vremenom zataškana mnoga tadašnja saznanja i stručna mišljenja o katastrofalnim posljedicama vakcinacije i kako je medicinska nauka korupcijom utjecajnih pojedinaca u medicinskim krugovima toliko unakažena da se danas ovo masovno barbarsko trovanje krvi ljudi i životinja smatra vrhunskim dostignućem u prevenciji bolesti.
Termin "izlječenje" u modernoj medicini se više i ne spominje, već postoji samo terapija (alopatska) propisana od samo jednog svjetskog zdravstvenog autoriteta - a to je Svjetska zdravstvena organizacija u koju se primaju samo sljedbenici i zagovornici jedne medicinske škole.
A jedan od zahtijeva u Peticiji bio je i da se u svim upravnim odborima nacionalnih zdravstvenih službi u SAD nalaze liječnici koji zastupaju različite medicinske škole.
Trovanje je odavno bilo efikasan način za eliminiranje političkih protivnika, heretika i neposlušnih članova vladarskih dinastija u Europi i na bogatom Dalekom istoku, koji nisu uvažavali vrhovnu vlast Katoličke crkve.
Tako su jezuiti (jedna organizacija unutar Katoličke crkve) često išli u egzotične krajeve istražujući efikasne otrovne biljke.
Poznata je vještina trovanja koju je upražnjavao čuveni (po zlu) papa Aleksandar Borgija i tako eliminirao veliki broj svojih protivnika. Na kraju je i sam otrovan i njegovo tijelo se od nepoznatog otrova potpuno raspalo.
Kako je u srednjem vijeku cvjetala trgovina s Dalekim istokom, prenosili su se i unosili u Europu i razni egzotični otrovi. Nema sumnje da su mnogi završavali u zemljištu, na travi ili u vodi. Nije isključeno da ih je domaća stoka mogla tako pokupiti sa travom i od toga oboljeti i uginuti, a preko mesa takvih životinja otrov se mogao prenijeti i na ljude.
Jedna od bolesti koju su krave često dobivale prenosila se preko muže krava i na ljude, a ispoljavala se ospicama i plikovima po koži.
Popularno je nazivana kravljim boginjama. Neuki seljaci su tako iz praznovjerja počeli da ispredaju priču kako oni koji bi dobili od krave takve ospice, postali "otporni" na velike boginje - bolest koja je kod ljudi harala u nehigijenskim uslovima života u to vrijeme. Tu priču je počeo da "istražuje" jedan seoski nadriliječnik Edward Jenner (1749 -1823) i došao na ideju da iz krvi jedne tako oboljele krave uzme limfu i ubrizga je u malu izrezanu ranu na ruci djeteta ili odraslog čovjeka.
To je nazvao vakcinom - preventivnim lijekom za velike boginje. Vaca je latinska riječ za kravu, pa je tako izmišljen latinski termin vakcinacija. Ožiljke od ovakve vakcinacije nose (obavezno tri) na ruci i danas svi koji su po sili zakona vakcinisani do šezdesetih godina 20. vijeka.
Ako imate u vidu da se u svakom hranjivom organskom okruženju po prirodi veoma brzo formira neka bakterija, prijenosom zaražene kravlje limfe se tako i ona unosi u krv primaoca vakcine i tu brzo razmnožava.
Doktor M. J. Rosenau je bio početkom 20. vijeka jedan od najvećih američkih autoriteta za viruse i tada je napisao u svom radu Preventivna medicina i higijena iz 1914. da: "...vakcina uvijek sadrži bakteriju.
Ne postoji ništa kao aseptični virus... Stafilokoke, streptokoke, članovi hemoralgične septične grupe bakterija i nekoliko uzoraka spora tetanusa i gasnih bacilusa (anaerobih) pronađeni su u vakcinama".
Zanimljivo je napomenuti da danas kritičari vakcinacije kao najopasniji štetni sadržaj iz vakcina uglavnom navode adjuvente, tj. razne toksične dodatke koji služe kao konzervansi živih proteinskih formi (ako ih u današnjim vakcinama koje se proizvode u desetinama miliona uopće ima). Proizvođači vakcina kažu da oni pojačavaju djelovanje vakcine (!) tj. patogenih proteina.
A ubacivanje patogenih bakterija ili samo njihovih dijelova (što valjda jeste funkcija vakcine) znači ubacivanje proteinskih formi života koje se u organizmu lako prime čim dođu u kontakt sa krvlju tj. sa hranjivom podlogom i uspješno se nasele i nastave tu da žive.
Dakle, ubaciti toksin u maloj količini u organizam, može pokazat učinak odmah ili mnogo godina kasnije i to često posredno na neku proteinsku formu, ali ubacivanje bakterija ili gljivičnih spora koje se brzo mogu razmnožiti i koje ne pripadaju osnovnoj bakterijskoj koloniji ili simbiozi bakterija koje čine ljudski organizam, može izazvati žestoku reakciju imunog sistema i teške infekcije. Nije li onda logično zaključiti da u današnjim vakcinama takvih patogenih proteinskih formi i nema? Ako se u nekoj bočici takvo nešto i nađe, reakcija imunog sistema mora biti burna, zar ne? Ako su ove proteinske forme "oslabljene" ili "umrtvljene" onda nikakve reakcije organizma ni nema, pa je vakcinacija besmislena.

Da li su onda sadržaji svih bočica isti?

U medicinskom biltenu iz 1903. u tekstu "Nečistoća u virusu vakcine", dr Rosenau je napisao: "Vakcinacija je specifična bolest čiji uzrok nije točno određen. Mi, dakle, radimo u potpunom mraku. Mi liječnici smo obavezani da vakcinišemo naše pacijente virusom (tj. proteinskom formom) koji sadrži mikroorganizme drugačije od onih koji su uzročnici vakcinacije. (Vaccinija je naziv za kravlje boginje, a virusi su tada očito smatrani mikroorganizmima. Riječ "virus" u srednjem vijeku se koristila u medicini da označi neki otrov).
"Mnoge smrti od vakcine su registrirane svake godine i te smrti se klasificiraju s podnaslovom Pyemia-Septicemia i ona nosi broj 20 na međunarodnoj listi uzroka smrti i pod ovim generalnim naslovom je izvedena podjela na Pyemia br. 20 A. Septikemia br. 20 B, Vaccinia br 20 C. Pod ovim slovom se u podnaslovu vidi da je više smrti kod djece zavedeno od vakcinacije nego od samih velikih boginja ", zapisao je dr Rosenau.
Uzroci smrti u analizi koju je izdao U.S. Census Bureau, 1913. pod brojem 20, vakcinacija je razvrstana kao forma purulentne (gnojne) infekcije i septikemije."
"I to je septikemična ili gnojna infekcija, čista i jednostavna za dijagnozu. Ali ona nije opasna samo zbog toga, već ona nosi sobom i tetanus i druge bolesti, i koje tu nalaze osnovnu kulturu za svoj smrtonosni razvoj kada se pojave kao dupla ili miješana infekcija", zapisao je dr Roseneu prije 90 godina.
"Ponekad se ovakve gnojne rane od vakcinacije nagomilaju i prošire po čitavom tijelu kao kod teškog slučaja velikih boginja".

POTPUNO SUPROTNE "STRUČNE" TVRDNJE O VAKCINACIJI

Dr.Chez. M. Higins je u Peticiji naveo da je Jennerova "stručna" tvrdnja da se vakcinacijom "doživotno sprječava pojava velikih boginja", opovrgnuta još 1901. i to upravo "stručnim" tvrdnjama liječnika koji su bili zagovornici vakcinacije. Tako je dr Robert Olsen iz američke Službe za zdravstvenu zaštitu stanovnika (U.S. Public Health Service) objavio u jednom medicinskom biltenu da "zaštićenost vakcinom protiv velikih boginja traje samo 6 do 12 mjeseci", i zaključuje da je "neophodna revakcinacija" i to svake godine (!) On je čak utvrdio da se revakcinacija "mora vršiti sve dotle dok se boginje pojavljuju" (a očito su se pojavljivale i ubijale i pored vakcinacije).
Dr Olsen je čak "stručno" zaključio da ništa osim vakcinacije velike boginje ne može spriječiti (i to je stav koji se i danas može čuti) i to je potpuno suprotno tvrdnji velikog izumitelja vakcina Edwarda Jennera, koji je "stručno" procijenio da se vakcinacijom stiče doživotni imunitet protiv velikih boginja.
A velike boginje su očito harale i to je pokazala statistika obolijevanja i smrtnosti koja je u Peticiji priložena. Higins iz ove statistike predočava predsjedniku SAD da je u pojedinim sredinama više ljudi umrlo od vakcina protiv velikih boginja nego od same bolesti, te da su epidemije bile najžešće u sredinama gdje je bila najizraženija vakcinacija i revakcinacija.

ZAŠTO SE PRVO VAKCINIŠU NAJOTPORNIJI?

Još jedan od apsurda na koji se u Peticiji skreće pažnja jeste taj da se vakcinacijom tj. "podizanjem imuniteta" prvo obuhvataju oni koji su po prirodi već najotporniji, a to su djeca od 6 do 19 godina koja imaju čak 12 puta jači imunitet i vitalnost od onih ispod 6 godina i šest puta su otporniji od odraslih. Također je kod njih smrtnost od zaraznih bolesti najmanja i iznosi svega 5 posto.
Pored njih najviše se poseže za vakcinacijom ljudi u najboljem zdravlju i najboljim godinama, a to su vojnici.
Zašto se baš njima prvo ubrizgavaju otrovi u krv, pitao se Higins u Peticiji.
Posljedica ovakve zdravstvene politike je što je 1918. na 1.000 vojnika njih 6,4% umrlo od neke bolesti. Kod civila je to 4,7 %. Ako se uračuna da su kod civila i stari ljudi, a kod vojnika mladi u punoj snazi, ova razmjera je nelogična. Zato se i posumnjalo da u pitanju može biti posljedica višestruke vakcinacije vojnika.
Najveći broj smrtnih slučajeva kod vakcinisanih vojnika bio je od tetanusa.
U Peticiji je zato traženo da se na osnovu brojnih iznijetih podataka naloži istraga i utvrdi da li su vakcine uzrok mnogih bolesti.
U to vrijeme, upravo početkom 20. vijeka kada je počela masovna primjena obavezne vakcinacije, zabilježen je i najveći broj epidemija velikih boginja, tetanusa, kao i slinavke i šapa kod životinja i ljudi. Peticijom je traženo, ne samo ukidanje obavezne vakcinacije u vojsci, već i oslobađanje od teških kazni za sve one koji su odbijali da se vakcinišu.
U Japanu koji je, pored Njemačke, imao najviše vakcinacija i čiji zakoni su bili prekopirani od njemačkih koji su bili i najrigorozniji, izbile su i najžešće epidemije. Kod njih je bila obavezna revakcinacija i to najčešće protiv velikih boginja. Vakcine su tako pravljene kombiniranjem bolesne životinjske i ljudske limfe i ta se kombinacija ubrizgavala u krv.
Nijemci i Japanci su inače bili i najveći heretici i otpadnici od učenja Katoličke crkve. (Za carsku Rusiju smišljena je Crvena revolucija i NKVD koja je pobila 20 miliona Rusa). Malo je poznato da je u Japanu počela da se razvija ortodoksna kršćanska crkva. Drugi svjetski rat je i jednoj i drugoj zemlji poslao najrazornije bombe. Nijemci (civili) su dobili napalm bombe i to po gradovima gdje je cvjetala reformistička crkva (Hamburg i Dresden), a Japan je dobio dvije atomske bombe.

Tko im je uvalio vakcine?

Njemačka i Japan su danas denacifikovani (Nijemci se danas kao narod perfidno omalovažavaju i ponižavaju, a da većina toga uopće nije svjesna) i danas su praktično pod upravom globalne trgovačke oligarhije koja vodi porijeklo od mletačkih trgovaca i njihovih lombardijskih lihvara i španskih svinjara (maranosa). Vladarska "Kruna" svijeta se danas nalazi u katoličkom Londonu. (Da, da dobro ste pročitali). Isto društvo upravlja i bogatim resursima u Rusiji preko svojih FSB agenata popularno nazvanih ruskim oligarsima.
Ali, sve ovo spada u domenu prikrivene povijesti i političke manipulacije.
Ova kombinacija u vakcinama je smrtonosnija nego prirodna bolest koja nastaje zbog nehigijene, i prenose je uglavnom stjenice. Tako je u Japanu izbilo do tada nekoliko najžešćih epidemija velikih boginja i to 1898. kada je oboljelo 27%, 1905. sa oboljelih 31% i 1908. kada je oboljelo 32%. Postotak oboljelih je očito u svakoj epidemiji bio veći uprkos vakcinaciji i ravakcinaciji, ili upravo zbog nje.
I to su do tada bile najveće epidemije velikih boginja u svijetu.

EPIDEMIJA SLINAVKE I ŠAPA U SAD 1902 I 1908

Američko ministarstvo zdravlja je čak zvanično objavilo da je vakcinacija u Japanu najvjerojatniji uzrok teške epidemije slinavke i šapa, koja je prenijeta preko zaraženih goveda odnosno vakcina napravljenih od tih bolesnih japanski krava i kojima je vakcinisana stoka u SAD.
Epidemija je izbila 1902. i 1908.
Tada je veliki broj stoke morao da bude uništen i američka privreda je pretrpjela štetu od tadašnjih 9 miliona dolara.
Da su ove vakcine uzrok objavljeno u biltenu američke kancelarije za stočarstvo (US Bureau of Animal Industry 1902. i 1908). Oni su u zvaničnom izvještaju za štampu za epidemiju optužili virus iz vakcine koji je stigao iz Japana. Radilo se o vakcini koju je proizvela privatna kompanija Parke, Davis and Co iz Detroita.
Ovaj virus iz Japana su po Americi vakcinama raširile dvije kompanije - jedna u Filadelfiji, a druga već spomenuta u Detroitu. Oni su čak dugo prikrivali ovu zarazu iz 1902., tako što su vlastita goveda na kojima su pravili vakcinu 1902 pobili, pa su od seljaka uzeli zdrava kako bi virus unijeli u njih i tako ojačali svoju vakcinu.
Ova vakcinisana goveda su onda vraćena farmerima i pomiješana za zdravima. Sve ovo je otkriveno tek kada je od "ojačanih" vakcina izbila još žešća epidemija 1908.
U Peticiji je priložena i mapa širenja slinakve i šapa koja je bila najjača u nekim državama New Yorka i baš u tim državama je 1913. i 1914 došlo do izbijanja velikih boginja kod ljudi. Zato je od predsjednika traženo da se ispita moguća povezanost ovih bolesti. Također su date karte po kojima se vidi da su najveće epidemije izbile u zemljama gdje se stoka najviše vakcinisala.
Tražila se i istraga zbog brojnih prikrivanja podataka od strane vladinih službenika, liječnika, koji su tvrdili da se u vakcinama ne nalazi nikakav mikro organizam, a zapravo su vješto prodavali svoj stručni autoritet.
Spomenut je i slučaj izvjesnog dr J. F. Andersona, koji je sa pozicije stručnjaka za vakcine u federalnoj vladi, gdje je radio za platu od 4.500 dolara, kasnije prešao u privatnu kompaniju koja proizvodi vakcine i to za platu od 25.000 dolara godišnje. On je tvrdio da vakcine ne izazivaju tetanus.
U Peticiji se navode mnoge bolesti za koje se vjerovalo ili za koje su već postojali dokazi da su posljedica virulentnih vakcina.
Na prvo mjesto je stavljen tetanus, jedna od najsmrtononosnijih bolesti, inače bolest koja se najbrže širi.
Na drugom mjestu su različiti oblici sepse koji stvaraju teške rane, plikove, apcese i ulceracije različitih vrsta. (Objavljeno u medicinskom biltenu U.S. Hygienic Laboratory 1903.)
Na trećem mjestu se navodi aktinomikoza koja stvara užasne gnojne tumore u kostima ili tkivu glave, mozga ili kičme, koji ponekad imaju efekat kancera, tuberkuloze ili meningitisa (razaraju okolno tkivo), pa se često u dijagnostici mogu zamijeniti.
Na četvrtom mjestu je dječja paraliza za koju je navedeno da postoje jaki dokazi da je upravo posljedica vakcinacije, i to direktna ili indirektna, i da to nije "misteriozna" bolest kako se i danas često tvrdi.
Peto i šesto mjesto zauzimaju kancer i tuberkuloza (koja je upravo harala u Njemačkoj i u Japanu za vrijeme i nakon Prvog svjetskog rata, u vrijeme najintenzivnijih vakcinacija stanovništva). Njemačka je nakon Prvog svjetskog rata podruglivo nazvana zemljom tuberkuloze.
Obje bolesti su, kako se tvrdi, počele da se naglo razvijaju upravo s vakcinacijom.
Po statistici iz 1913, koja je priložena, u američkoj državi Juta zabilježena je tako najmanja stopa smrtnosti od tuberkuloze u SAD. U ovoj državi je vakcinacija bila zakonom zabranjena.
Na sedmom mjestu je slinavka i šap, oboljenje često nazvano "oblikom kravljih boginja" koje se prenosi i na ljude.
U Peticiji se kaže i da su meningitis i pneumonija najčešće bolesti koje nastaju zbog vakcinacije, a spominje se i tifusna groznica.

NEKI OD ZAHTJEVA IZ PETICIJE

Peticijom se posebno tražilo da se povede istraga protiv svih vladinih službenika i liječnika pod kontrolom Ministarstva zdravlja i zdravstvene statistike (Department of Health and Vital Statistic) zbog poricanja i skrivanja podataka iz kojih se vidi da je od vakcina svake godine umrlo više ljudi nego od velikih boginja u periodu od 15 godina.
Također su optuženi mnogi liječnici da su skrivali od javnosti smrtonosne liste i druge službene podatke čime su omogućili izbijanje epidemije.
Traženo je da se izvrši istraga ko je sve od liječnika za novac vršio propagandu i širio bolesti vakcinacijom i da se istraže efekti ovih radnji na zdravlje ljudi i životinja i utvrdi koliko su oni svojim radom doprinijeli pojavi epidemija gripa i pneumonije.
Insistiralo se i da se odredi točan broj slučajeva razbolijevanja i smrti na godišnjem nivou koji su direktna ili indirektna posljedica vakcinacije kod vojnika i kod civila.
Zahtijevano je od Predsjednika SAD da se zakonom obavežu svi upravni odbori svih zdravstvenih institucija da moraju da daju istinite podatke o broju oboljelih i umrlih svake godine za koje se posumnja da su posljedica vakcinacije i da se propišu najoštrije kazne onima koji takve podatke skrivaju.
Također je traženo da se kao članovi državnih medicinskih tijela i upravnih odbora u državnih službama i bolnicama nalaze ljudi različitih medicinskih škola, kako bi se spriječio monopol samo jedne, i da se uspostavi sloboda za promoviranje u javnosti medicinske nauke i prakse iz različitih škola.

(Valetudo - Nenad Roso)

Primjedbe

Popularni postovi

Bilo koja medicinska informacija objavljena na ovoj web stranici nije zamjena za informisani medicinski savet i ne biste trebali preduzimati nikakve radnje pre nego što se konsultujete sa zdravstvenim radnikom