PREHRANA ZA OBOLJELE OD RAKA

PREHRANA ZA OBOLJELE OD RAKA


Želim spomenuti da je prehrana jednako važna kao samo liječenje, ako ne i važnija. Takva prehrana kontrolira veći dio „unutarnjeg terena“ osobe oboljele od raka, a „unutarnji teren“ omogućava stanicama raka da bujaju od loše prehrane.
Nakon što sam se nagledao tretmana liječenja raka koji su djelovali i onih koji nisu, i to pojedinačnih slučajeva, čini se da čak i najmanja nepravilnost u prehrani (npr. ako osoba jede meso) može potpuno sabotirati učinkovitost tretmana.
Ako se stanice raka hrane, vrlo su otporne na većinu tretmana.

„Kupovanje vremena“ da bi tretman počeo djelovati.

Prije nekoliko desetljeća u Škotskoj, dvostruki dobitnik Nobelove nagrade Linus Pauling i njegov suradnik dr. Ewan Cameron proveli su pokuse koji su dokazali da terapija vitaminom C može produžiti život pacijentima u zadnjem stadiju raka šest puta u odnosu na ortodoksne metode.
Njihovo je otkriće važno zbog toga što pokazuje da pacijenti s rakom u svoje liječenje mogu uključiti namirnice kojima je izričit cilj produžiti život, no ne nužno i liječiti rak.
Ovakvi tretmani mogu doslovce „kupiti vrijeme“ u kojem bi drugi, jači tremani mogli početi djelovati.

Ta je taktika ključna za slabe pacijente s rakom, tj. one koji imaju malo energije. Slabi pacijenti s rakom hrane se drugačije od snažnih pacijenata s rakom.
Slabi pacijenti također trebaju tretmane koji će im kupiti vrijeme za neke žešće tretmane.
Spominjem primjere tretmana koji pružaju snažan poticaj u obliku hranjivih tvari ili antioksidansa koji mogu kupiti vrijeme, no ovdje ću ih navesti nekoliko: vitamin C, Vibe (napitak koji sadrži velike količine vitamina i minerala), Essence Health Blend (mješavina minerala) i sokovi od tzv. supervoća (mangostin, sok od nonija, sok od gojija).
Zbog količine glukoze koju takvi super voćni sokovi sadrže, obično se njihovo korištenje preporuča samo u prvom mjesecu liječenja.

Važnost zdravih stanica za liječenje raka.

Stanice koje nisu zahvaćene rakom, a koje možemo nazvati „zdravim stanicama“ ili „normalnim stanicama“, mogu biti jednako važne u liječenju raka kao i stanice koje jesu zahvaćene rakom.
U prilog toj činjenici govori podatak da mnogo oboljelih od raka (a koje nisu izravno ubili kemoterapija ili zračenje), barem 40% njih, umre zbog loše prehrane.
Drugim riječima, njihove zdrave stanice toliko su toksične, izgladnjele nedostatkom hranjivih tvari i gubitkom energije, da pacijent umire jednako kao da umire od gladi bez raka (ako izuzmemo toksičnost).
Dakako, djelomičan uzrok tome jest kemoterapija, no čak i bez kemoterapije stanice raka ne samo da kradu hranjive tvari, nego kradu glukozu i ostale šećere zdravim stanicama.
Stanice raka to čine zato što fermentacijom stvaraju energiju. Fermentacija troši otprilike 15 puta više energije nego zdrave stanice koje sagorijevaju kisik. Ili, kao što je već navedeno, možda za to nije odgovorna fermentacija već velika redukcija ATP molekula.

Usto, postoji nešto što se zove „kahektički ciklus“.

U tom ciklusu stanice raka sagorijevaju glukozu i stvaraju otpadni produkt koji se zove mliječna kiselina ili laktat.
Stanice raka izlučuju tu mliječnu kiselinu i ona odlazi u jetra.
Jetra onda ponovno pretvaraju mliječnu kiselinu u glukozu.
Glukoza se vraća u stanice raka i ciklus ponovno počinje (tj. iz glukoze nastaje mliječna kiselina).
Nevolja je u tome što pretvaranje glukoze u mliječnu kiselinu (u stanici raka) i pretvaranje mliječne kiseline u glukozu (u jetrima) troše goleme količine energije koju otimaju zdravim stanicama.
Pacijenti koji imaju kaheksiju ili ciklus mliječne kiseline po definiciji su pacijenti s rakom u IV. stadiju.

Takvim pacijentima potreban je cezijev klorid koji će prekinuti ciklus u stanicama raka i hidrazin sulfat koji će prekinuti ciklus u jetrima.

Tako zdrave stanice imaju problema i s energijom i s hranjivim tvarima (a moguće i s toksinima, mikroorganizmima i mikotoksinima – štetnim izlučevinama mikroorganizama).
Šteta nanesena zdravim stanicama uzrokuje barem 40% od ukupnog broja smrti oboljelih od raka (tj. pacijent umre prije nego ga/ju ubije rak).
Ovo je zanimljivo jer kemoterapija i zračenje ubijaju mnogo više zdravih stanica nego stanica raka.
No moguće je da toksična šteta nanesena normalnim stanicama (koje su preživjele kemoterapiju) na kraju uzrokuje smrt velikog broja pacijenata.
Nema sumnje da je zdravlje i energija zdravih stanica u ključnim organima, kao što su jetra,naročito važno u procesu liječenja raka.

Zbog svega navedenog, alternativno liječenje raka, pogotovo raka u IV. stadiju, treba preplaviti tijelo gustim hranjivim tvarima, i u obliku hrane i u obliku dodataka prehrani.
Od njih se pacijent može trenutačno početi osjećati bolje, no glavna im je svrha opskrbiti zdrave stanice prijeko potrebnom energijom i hranjivim tvarima.

Proizvodi koji sadrže takve hranjive tvari i antioksidanse isti su oni koji oboljelima od raka kupuju vrijeme: vitamin C, Vibe, Essence Health Blend, sok od nonija, mangostin, sok od 17gojija i dr.

To vas ne bi trebalo iznenaditi jer se kupovanje vremena često svodi na zaštitu zdravih stanica kako ne bi zbog neishranjenosti ubile pacijenta.
Međutim, i za kupovanje vremena i za silovito jačanje organizma hranjivim tvarima važni su vitalni organi.
Ponekad se ova provala energije i činjenica da se pacijent dobro osjeća brkaju s izlječenjem raka.
Navedeni proizvodi ne ubijaju stanice raka istom brzinom kojom postižu da se pacijent dobro osjeća.

Postovi uz sok

Rijetki alternativni tretmani za liječenje raka upotrebljavaju post uz sok, većina radije upotrebljava dijetu.

Postovi uz sok prakticiraju se već desetljećima.
Brandtova kura grožđem uključuje post u kojem se konzumira samo grožđe.
Druga je mogućnost uzimati sok od mrkve ili sok od cikle, umjesto grožđa.
Breussova metoda liječenja raka također se sastoji od posta uz sok.
Teorija i za post uz sok kaže da tijelo (dakle, stanice raka) nema što jesti osim onoga što u njega unosimo (dakle, onoga što jedemo i pijemo).

Ako vam se prehrana sastoji od mliječnih frapea i čokoladnih pita, vaše stanice raka uživat će u pravoj gozbi (i više nego vi).

No što ako osoba NE JEDE NIŠTA i pije samo sok jedne ili dvije vrste prirodnog povrća, voća, ljekovitog bilja i/ili drugih biljaka?
U tom slučaju, kao što je spomenuto, tijelo nema što jesti i piti osim onoga što u njega sami unesete.
U slučaju Brandtove kure grožđem, tijelo dobiva samo sok cjelovitog ljubičastog, crvenog i crnog grožđa.
Za te je vrste grožđa poznato da sadrže više od desetak hranjivih tvari koje ubijaju rak.
Tako za vrijeme Brandtove kure grožđem stanice raka imaju pristup samo hrani bogatoj hranjivim tvarima koje ubijaju rak!
Štoviše, glukoza iz grožđa pomaže prenijeti pogubne hranjive tvari u stanice raka.

Ljudi se ponekad čude kako je moguće rak izliječiti ispijanjem soka.

Ako se grožđe koristi u sklopu posta uz sok, može liječiti rak.
Post uz sok može trajati između 3 i 6 tjedana, ali ne bi smio trajati dulje od 42 dana bez nekoliko dana pauze.

Za vrijeme posta bilo bi pametno svakih par tjedana vaditi krv i provjeravati važne minerale i ostale hranjive tvari.
Nakon posta, može uslijediti tjedan ili dva dobre dijete za rak, a zatim je, u nekim slučajevima, moguće prema potrebi ponoviti post uz sok.
Važnost postova uz sok postala je još veća s obzirom na to da FDA, FTC i Codex (UN-ov ekvivalent FDA-i) pokušavaju dokinuti DOSTUPNOST prirodnih tvari koje se koriste u alternativnim terapijama.

Primjerice, sedmero je ljudi uhićeno, zadržano u zatvoru ili su ih pak ugnjetavali federalni agenti u pokušaju da zadrže lančanu molekulu a ACEMANANA ( C66H100NO49 ) * podalje od tržišta.

Uzrok ili simptomi

Svi znaju da ortodoksna medicina liječi simptome a ne uzroke.

Zapravo, „Trgovci rakom“ nemaju interesa znati što zaista uzrokuje rak jer bi ta informacija mogla dovesti do jednostavnog prirodnog lijeka (što već nekoliko puta i jest). U stvari, kao što je već navedeno, glavni uzrok raka su uzgoj i prerada hrane, unutarnji teren, imunosni sustav i kancerogene tvari.

Međutim, u nekim je slučajevima potrebno tretirati simptome raka da bi osoba dobila vremena za liječenje uzroka.

Primjerice, većina alternativnih metoda liječenja raka djeluju tako da ubijaju stanice raka,bilo izravno bilo neizravno. Dok je jasno da se te metode bave samo simptomima raka, ponekad mogu spasiti život ako se prvo pozabave simptomima.
U mnogim slučajevima, nakon što je alternativno liječenje raka provedeno, uzrok raka (loš „unutarnji teren“, nedostatak nužnih masnih kiselina, mikroorganizmi, mikotoksini itd.) još uvijek je nepokolebljivo prisutan.
Dok je općepoznato da to vrijedi za ortodoksne metode liječenja, rijetki na to pomišljaju u okviru alternativne medicine.
Stoga, ako osoba samo „guta tablete“ da izliječi rak, jednom kad je rak izliječen, pacijent se još uvijek treba pozabaviti svojim unutarnjim terenom i imunosnim sustavom.

Ovo je još jedan razlog koji govori u prilog važnosti prehrane za oboljele od raka.

Stoga, dok tretman tretira simptome raka (npr. stanice raka), prehrana tretira uzrok raka i pritom se ne miješa u samo liječenje!

Bilo je previše slučajeva u kojima se osoba izliječila od raka alternativnom medicinom da bi se rak vratio nakon nekoliko mjeseci. Iznimno je važno da se pacijent koji je prebolio rak ne vrati starom načinu života onoga časa kad pomisli da je izliječen.

Dijeta/tretman Lorraine Day sastoji se od vrlo specifične prehrane koja uključujepretežno cjelovitu, sirovu hranu.

Dijeta je zapravo ono što „liječi“ rak jer gradi imunosni sustav.

Nemoguće je „izliječiti“ rak a da se ne izgradi „unutarnji teren“ i imunosni sustav!

Međutim, i ona uključuje nekoliko stavki koje tretiraju simptome raka (npr. stanice raka), preciznije sok od mrkve i divlji ječam u prahu (eng. barleygreen powder)
Kojim god tretmanom uništili stanice raka ili ih vratili u normalno stanje, potrebno je poduzeti mjere da rak dugoročno „izliječite“ posebnim načinom ishrane.
Možda bi bilo najbolje razmišljati u terminima „kratkoročnog“ liječenja (tj. liječenja simptoma raka) i „dugoročnog“ liječenja (tj. liječenja „unutarnjeg terena“ i imunosnog sustava).
Vrlo je važno u glavi razlučiti sredstva koja tretiraju „simptome“ raka (dakle, stanice raka) i sredstva koja „liječe“ rak (ona koja grade unutarnji teren, ubijaju mikroorganizme, izgrađuju imunosni sustav, itd.).
Ljudi prečesto misle da su se izliječili od raka kad su im stanice raka mrtve, pa se onda vrate starom načinu života.

Treća lekcija je što treba činiti kad se nađete u remisiji.

Valja upamtiti: 80% vaše prehrane nakon liječenja treba biti u skladu s prehranom za liječenje raka koja vam je pomogla u izlječenju.

Ostalih 20% ne bi smjeli biti pomfrit i slatkiši, već razumna hrana.

Upale, oticanje i zagušenje

Nesumnjivo u borbi protiv raka među najteže stvari spada nošenje s upalama, oticanjem i zagušenjem koji prate mnoge vrste raka.
Mnoge alternativne metode liječenja ubijaju stanice raka.
To može biti i dobro i loše.
Loša je strana to što stanica raka, prije nego će umrijeti, postane još bolesnija nego što jest.
U tom trenu imunosni sustav prepoznaje stanicu kao bolesnu i napada je. To može pogoršati upalu, oticanje ili zagušenje prije nego se stanje popravi.
Tako mnoge alternativne metode liječenja raka mogu pogoršati upale, oticanje i zagušenje prije nego će ih smanjiti.
To može biti opasno u mnogim situacijama kao što su neki slučajevi raka mozga, raka pluća itd.
Postoji, međutim, nekoliko alternativnih metoda koje po svemu sudeći ne pogoršavaju upale, oticanje i zagušenje.

Protokol Billa Hendersona jedna je od njih. 
Srećom, riječ je o pravom tretmanu IV. stupnja.

Mnogo je ljudi, nažalost, griješilo pri sastavljanju svojih tretmana zato što nisu znali interpretirati precizna, iskrena i dobronamjerna svjedočanstva.
Govorit ću o dvama velikim problemima koji se javljaju pri interpretiranju svjedočanstava, makar ona bila posve
istinita.
Prvo, pretpostavimo da osoba započne dijetu sirovom hranom (npr. sok od mrkve, sok od cikle i sl.), zajedno s nekim drugim stvarima, i izliječi se od raka.
Potom stavi svoje svjedočanstvo na internet.
Pretpostavimo i da je ta osoba imala rak III. stadija i nikad nije prolazila kroz nikakvo ortodoksno liječenje.
Pretpostavimo sada da neka druga osoba pretražuje internet. Pretpostavimo da ima rak u IV. stadija jer je prošla ortodoksno liječenje i poslana je kući da umre
Ta bi osoba mogla naići na ono svjedočanstvo i pomisliti: „Ajme, ovaj tretman liječi rak, idem ga primijeniti.“
Nažalost, dijeta sirovom hranom, u kombinaciji s podugačkim popisom drugih tretmana III. stupnja, vjerojatno neće izliječiti pacijenta s rakom u IV. stadiju.
Zbog toga morate paziti da čitate svjedočanstvo koje je sukladno ozbiljnosti vašeg raka.
Međutim, čak i ako postupite tako, postoji jedan potencijalan problem. Isti tretman možda može izliječiti rak u III. stadiju, ali ukupno gledajući ima vrlo nisku stopu izlječenja za slučajeve raka u IV. stadiju.

Objasnit ću.

Zamislimo da je naš hipotetski izliječeni pacijent bio pacijent s rakom u IV. stadiju, kao i osoba koja čita svjedočanstvo.
Doslovno svaki tretman III. stupnja izliječit će mali postotak pacijenata s rakom u IV. stadiju.
Pretpostavimo, dakle, da dijeta sirovom hranom kod pacijenata s rakom u IV. stadiju ima stopu izlječenja od 15% (ne znam koliko iznosi ta stopa, ali ova brojka zvuči razumno osim ako se poseban voćni sok ne zamijeni grožđem u Brandtovoj kuri grožđem). Pretpostavimo sada da je jedan od tih 15% pacijenata stavio svoje svjedočanstvo na internet.
Na internetu sada imamo valjano svjedočanstvo pacijenta s rakom u IV. stadiju.
To svjedočanstvo čita drugi pacijent koji također ima rak IV. stadija.
Ako drugi pacijent primijeni tu terapiju, ima 15% šanse da se izliječi. To možda zvuči dobro, no u stvarnosti postoje tretmani IV. stupnja koji imaju znatno veću stopu izlječenja od tih 15%.
Svjedočanstva su nešto divno i volio bih da ih na internetu ima deset tisuća puta više nego što ih ima sada, no čitatelj mora znati kako ih interpretirati.

Stopa izlječenja

Kad se kaže da neki tretmani IV. stupnja imaju znatno višu stopu izlječenja nego što je to 15%, možda se pitate kolika je stopa izlječenja u ortodoksnoj medicini.
Kada razmišljate o „izlječenju“ od raka, vjerojatno mislite da će osoba koja se „izliječila“ od raka umrijeti od starosti a ne od raka.
To bi bilo logično.
Osoba je „izliječena“ od raka ako neće umrijeti od raka ili posljedica liječenja raka – NIKAD.
Ili bi se moglo reći da je netko „izliječen“ od raka ako ima manji ili jednaki broj stanica raka od prosječne osobe.
Imajući na umu takvu definiciju, kolika je „stopa izlječenja“ u ortodoksnoj medicini?
Manja od 3%.
No ako odete na internetsku stranicu Američkog društva za rak (eng. American Cancer Society), vidjet ćete stope izlječenja od 45% ili 55%, ili koliko god.

O čemu se tu radi?

Radi se o tome da vidite vrh ledenjaka koji predstavlja obmanjivanje od strane ortodoksne medicine.
Oni upotrebljavaju beskorisnu „stopu petogodišnjeg izlječenja“.
Mnogi oblici raka sporo rastu pa zbog toga imaju vrlo visoku „stopu petogodišneg izlječenja“.
No ortodoksna medicina nije izliječila takve pacijente, a vjerojatno im nije ni produžila život.
Samo je upotrijebljen obmanjivački statistički trik.

Zašto morate znati kako funkcioniraju planovi liječenja?

Prvo što morate razmotriti je kako različiti planovi liječenja funkcioniraju. Iznimno je važno znati kako točno različiti planovi liječenja funkcioniraju da biste mogli odabrati pravi plan liječenja za datu situaciju.
Prvo o čemu valja govoriti je činjenica da mnogi, ali ne i svi, planovi alternativnog liječenja spadaju u nekoliko glavnih kategorija (ova sredstva ubijaju stanice raka):

1) Prva kategorija obuhvaća opskrbljivanje stanica raka većim količinama kisika.
Ako stanice raka nemaju dovoljno kisika, one bujaju.
Bez kisika, vaš se rak širi poput požara.
Kako stanice raka dobivaju sve više i više kisika, stanice raka sve se sporije šire. Kada dobiju dovoljno kisika, umrijet će.
Nekoliko boljih planova liječenja zamišljeni su tako da stanice raka opskrbe kisikom!
Postoji nekoliko kreativnih načina da se to postigne.
Primjerice, antioksidansi obično spadaju u ovu kategoriju jer oslobađaju molekule kisika koje se već nalaze u tijelu.
Vodikov peroksid pak unosi nove molekule kisika u tijelo.

2) Druga općenita kategorija jest lužnatost. 
Stanice raka vrlo su kisele i ako razina lužnatosti postane previsoka (8,0 ili više unutar stanice raka), umrijet će. (Ponovno napominjem, STANICE RAKA, NE TIJELA, mogu postići pH 8,0).
Postoji nekoliko načina da stanice raka dosegnu tu razinu lužnatosti, ali cezijev klorid daleko je najbolje dokazani način da se ona postigne. Cezijev klorid ne samo da ubija stanice raka, nego odmah zaustavlja širenje raka i u većini slučajeva ukida bolove izazvane rakom u roku jednog ili dva dana.

3) Treći je način da se stanice raka ubiju izravno prehranom (umjesto kisikom). Postoji uistinu mnogo hranjivih tvari koje ubijaju stanice raka.

Ljubičasto grožđe, zajedno s košticama, sadrži preko desetak hranjivih tvari koje ubijaju rak. Problem predstavlja unošenje tih hranjivih tvari u stanice raka. Jedan od problema je prolazak hranjivih tvari kroz probavni sustav.
Debelo crijevo ih čisti i posebno je važno izbjeći klor.
Postoje i načini da se stanice raka natjeraju da apsorbiraju hranjive tvari koje ubijaju rak.
Najbolji način da se to postigne su kratki postovi (12 do 24 sata). Postoji način da se molekule „vežu“ zajedno, pri čemu se jedna molekula probija u stanicu raka i za sobom vuče drugu molekulu, molekulu koja ubija stanicu raka.

4) Četvrta općenita kategorija obuhvaća zaustavljanje širenja raka. 
Kisik to čini, no postoje i drugi načini koji djeluju na kolagen koji se nalazi između stanica raka ili pak sprečavaju ulazak glukoze u stanice raka. U teoriji, ako se rak ne može širiti, kada postojeće stanice raka umru – umrijet će i rak.
Do sada se stope izlječenja s metodama koje se služe ovim pristupima nisu pokazale visokima poput stopa izlječenja s nekim drugim metodama napada.
Ove metode treba dopuniti metodama koje izravno ubijaju stanice raka.

5.Ojačati imunitte. 
Ove tehnike, obično posebne dijete i dodaci
prehrani, u osnovi jačaju određene dijelove imunosnog sustava koji se bave rakom (veći dio imunosnog sustava ne bavi se stanicama raka). Tada se imunosni sustav uhvati ukoštac s rakom.
U posebnim dijetama, ono što ne jedete jednako je važno kao i ono što jedete. Ovi planovi liječenja (npr. makrobiotika, sirova hrana, Jon Barron, itd.) ne djeluju brzo kao neki drugi planovi liječenja i ljudi koji imaju manje od godine života trebaju ih značajno nadopuniti. Sirova hrana ima daleko više ključnih enzima nego kuhana hrana (kuhanje ubija enzime), a trend među alternativnim metodama liječenja očito se priklanja prehrani koja uključuje sirovu, organski uzgojenu hranu i koja u potpunosti isključuje mliječne proizvode, meso itd.
Ljudima koje je ortodoksna medicina poslala kući da umru ova je stavka kratkoročno mnogo manje važna. Njihov je imunosni sustav toliko uništila ortodoksna medicina da čak ni utrostručenje elemenata imunosnog sustava neće imati neposrednog efekta.

6) Šesti način da se ubiju stanice raka njihovo je izgladnjivanje na smrt. 
Stanice raka trebaju velike količine glukoze i drugih šećera da bi mogle preživjeti. Zdrave stanice trebaju daleko manje glukoze i drugih šećera.
Breussova dijeta jest 42-dnevni „post“, gdje jedina dopuštena hrana sadrži vrlo nisku razinu glukoze i ostalih šećera (pojednostavljeno rečeno, zapravo je cijeli proces bitno složeniji).
Stanice raka doslovno umiru od gladi, ali normalne stanice mogu preživjeti „post“. (Napomena: obično kad ljudi, koji se bave alternativnom medicinom, govore o „postu“, svaki dugoročniji „post“ uključuje hranu, samo su dozvoljene vrste hrane vrlo ograničene. Usto su za vrijeme „posta“ obično dopuštene neograničene količine prirodne ili destilirane vode, radi detoksikacije).
Ovo nisu jedini načini na koji se alternativne metode liječenja bore s rakom, ali većina dokazanih planova liječenja spada u navedene kategorije. Ispostavilo se da stanice raka ne samo da se bitno razlikuju od zdravih stanica, nego su i vrlo krhke i lako ih je bez posljedica uništiti.
K tome valja napomenuti da se gotovo sve vrste raka mogu tretirati jednako.
Iznimke su rak mozga (zbog krvno-moždane barijere), rak kostiju i koštane moždine (jer nema krvnih žila koje vode ravno u stanice raka) i leukemija (koja započinje u koštanoj srži).
Ove i još nekoliko vrsta raka zahtijevaju posebnu pažnju.

Ono što stvarno morate znati jest koliko brzo ove metode liječenja djeluju. Primjerice, osoba kojoj je ostalo manje od četiri mjeseca života ne bi trebala koristiti laetril ( B17 vitamin ) ili metaboličku terapiju jer ti tretmani ne djeluju dovoljno brzo.
Takvi bi ljudi trebali provoditi neki tretman IV. stupnja.
Shodno tome, u takvoj se situaciji prekasno osloniti na jačanje imunosnog sustava dovoljno brzo da bude od pomoći.
Jačanje imunosnog sustava nije pogrešno (za kasniju primjenu), ali se neće ojačati dovoljno brzo da pomogne u roku četiri mjeseca.

Rifeov generator

Royal Rife bio je genij. U 1930-ima je dizajnirao nevjerojatan mikroskop koji bi i po današnjim mjerilima bio čudestan.
Smislio je kako se pomoću radiovalova mogu ubijati mikroorganizmi, a zatim je izradio stroj kojim je moguće ubijati mikroorganizme unutar stanica raka.
I učinio je još mnogo toga.
Nažalost, dok je on bio u najproduktivnijim godinama, na čelu AMA-e bio je možda najkorumpiraniji čelnik AMA-e ikad.
O njemu je napisana knjiga „Medicinski Mussolini“ (eng.Medical Mussolini), što mnogo govori o njegovoj osobnosti.
Ni najmanje ne dvojim da bi, da nema toliko korupcije među „Trgovcima rakom“, stopa izliječenosti raka jednog dana dosegla 99,9%.

Ako taj dan ikada svane, liječenje raka zamišljam na sljedeći način:

1) Pacijentu je u liječničkoj ordinaciji dijagnosticiran rak,
2) Provodi se brza analiza da se ustanovi o kojoj je vrsti mikroorganizma riječ,
3) Pacijent odlazi u drugu ordinaciju gdje se odmah podvrgava tretmanu Rifeovim strojem, koji je podešen da ubije specifičnu vrstu mikroorganizma o kojoj je kod njega riječ,
4) Prije odlaska, pacijentu je propisana stroga dijeta Roberta O. Younga, zajedno s nekoliko ključnih dodataka prehrani koje valja uzimati svakodnevno,
5) Dodatni tretmani Rifeovim strojem traju još dva do tri tjedna,
6) Dijeta i dodaci prehrani primjenjuju se još dva do tri mjeseca,
7) Pacijent odlazi na pregled u ordinaciju, gdje ga proglašavaju izliječenim,
8) Pacijentu se propisuje dijeta za prevenciju raka, koja između ostaloga uključuje Budwigovu dijetu i dijetu Roberta O. Younga.
Tako jednostavno.
Trebalo bi biti tako jednostavno.
Da je medicinska zajednica prihvatila Royala Rifea (što su mnogi ljudi njegovog vremena htjeli), rak bi danas bio tek fusnota u povijesti.

Ne bi bio opasniji od obične gripe.

S deset ili dvadeset milijuna dolara, uglavnom za usavršavanje novog Rifeovog stroja (što je cijena jedne jedine rijetke umjetnine), nekoliko godina istraživanja, uklanjanjem korumpiranih političara, uklanjanjem korumpiranih AMA-e, ACS-a itd., u roku nekoliko godina stopa izliječenosti od raka premašila bi 99%.
To je činjenica.

Protokol Boba Becka, koji je trenutno najbolja elektromedicinska metoda liječenja raka, također nailazi na nezainteresiranost medicinskih krugova.
Budućnost alternativne medicine je u elektromedicini, u to nema sumnje.
Protokolom Boba Becka uništava se ključni enzim na površini svake vrste mikroorganizma.
Mikroorganizmi postaju bespomoćni.
Glavni razlog zbog kojeg se protokol Boba Becka ne koristi kod više pacijenata je taj što su se prvo obratili ortodoksnoj medicini i više ne mogu prestati uzimati propisane lijekove.
Rifeov stroj (niti jedan od postojećih Rifeovih strojeva nije dobar kao što je bio prvi, ( najblizi je bio onaj koji je radio ing.Millivoje Jelaković iz Zagreba) koristi harmonijsku frekvenciju za svaki mikroorganizam koja će ga rastaviti i u trenu ubiti.
Ove su dvije metode primjeri budućnosti alternativnog istraživanja raka.
Mikroskopija vitalne krvi u tamnom polju jednostavna je optička metoda kojom se promatraju i analiziraju razne promjene koje nastaju starenjem krvi.
Uzima se kapljica krvi iz jagodice prsta koja ostaje u izvornom obliku, ne mijenja se kemikalijama ili bojom.
Preparat se promatra intenzivno prvih 5-30 minuta i u redovitim razmacima do 3 dana.
Dugotrajno promatranje znatno upotpunjuje i produbljuje informacije dobivene kratkim promatranjem.
Samo ime mikroskopija u tamnom polju (MTP) odnosi se na način osvjetljavanja preparata, u ovom slučaju kapljice krvi.

Kod ove dijagnostičke metode smatra se da je krv reprezentant miljea tijela, a time i organa u tijelu.
Ukoliko je ova važna tekućina u tijelu tj. krvne stanice također inficirane, smatra se da negdje u tijelu postoji oslabljeni i „oboljeli“ organ ili tkivo koji je izvor parazitskih formi koje se stoga također nalaze i u krvi i šire tijelom.
Krv (preparat na stakalcu) je izvan tijela, cirkulacije, na sobnoj temperaturi i na svjetlu, te dolazi do propadanja krvi i istovremeno do razvoja parazitskih formi ukoliko ih u krvi ima.
Zbog promijenjenog miljea propadajuće krvi postojeći mikroorganizmi „rastu“, napuštaju inficiranu stanicu i/ili traže novog „domaćina“.
Smatra se da preparat krvi zdrave osobe treba biti bez prisustva mikroorganizama.
Postoji mnogo različitih vrsta „izraslina“ iz eritrocita (crvena krvna stanica). Sve „izrasline“ smatraju se opasnim.
Postojanje mikroorganizama u krvi opisuje se ovisno o intenzitetu
„infekcije“ - kao kanceroza (tumor/rak je poznat ili još uvijek nepoznat tj. nije još dijagnosticiran) ili kao - prekanceroza (promijenjen je milje tijela, postoji infekcija u tijelu i jasna tendencija za razvoj tumora ili tumor u nastajanju).
Često nije moguće razlikovati „jaku prekancerozu“ od „postojeće kanceroze“.
U ortodoksnoj medicini smatra se da u našim klimatskim uvjetima postoji samo nekoliko parazitskih formi koje se mogu detektirati u krvi (npr. sifilis, borelioza, malarija).
No, već je desetljećima poznato cijelom nizu liječnika i biologa da postoji tzv. „obligatorna krvna parazitoza kod kanceroza i prekanceroza“.
Više podataka o tome može se lako pronaći na internetu.

Primjedbe

Popularni postovi

Bilo koja medicinska informacija objavljena na ovoj web stranici nije zamjena za informisani medicinski savet i ne biste trebali preduzimati nikakve radnje pre nego što se konsultujete sa zdravstvenim radnikom